Verica Rakočević pronašla je mir na Avali, čije joj je blagodeti otkrila kćerka Elena Karaman.
– Ja sam djevojka sa sela, pretjerujem, iz malog gradića na Kosovu i Metohiji, Podujeva, ali sam više od 60 godina stanovnik Beograda. Decenijama sam živjela u Ulici kralja Milana i maštala da jednoga dana budem u kući u prirodi. To nije bilo izvodljivo dok su djeca odrastala. Našla sam kuću iz snova, na brdašcetu okruženu drvećem.
Prije toga sam često boravila u Eleninoj kući na Avali i osjetila sve čari ove planine. Nisam vozač, ali u tom periodu sam upoznala Veljka, počeli smo zajedno da živimo, tako da je olakšanje bilo ići kolima do grada iako meni nije teško da, kada je on na putu, odem taksijem ili autobusom. Ne znam koliko znate za ružu vjetrova koja krasi Avalu. U maju cijela Avala miriše na zovu i bagrem. Vazduh na Avali liječi, a ljudi ga zagađuju – započela je Verica, koja kaže da joj je priroda znatno poboljšala zdravlje:
– Bez obzira na obaveze, čim se vratim iz grada već na kapiji skidam obuću i ostatak dana hodam bosa po travi, pa moja pedikirka muku muči sa mnom. Dugo bih vam pričala o blagodetima, od tog momenta kada vam bose noge dodirnu zemlju i izvuku sav nagomilani stres koji ste imali u toku dana, do toga da u komšiluku imam kozje mlijeko, sir i surutku, domaća jaja i organsko voće i povrće. Moje jabuke, šljive i lješnici nisu nikada bili dodirnuti nekim hemijskim sredstvom. Komšije koje su tu u svakom trenutku da vam se nađu u svakoj situaciji. Jutarnja kafa i izlazak sunca, zrikavci koji vas uspavljuju, sve to je poboljšalo moje fizičko i mentalno zdravlje – navodi Verica Rakočević, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu