Dok se s jedne strane vijore zastave, s druge strane se rasplamsavaju riječi mržnje, koje godinama izazivaju požar, prijeteći da se zajedništvo i zvanično ugasi.
Januar, mart i novembar – mjeseci su koji na površinu izbace sve podjele koje žive tri naroda u BiH. Od zajedničkog datuma, koji bi ujedinio tradiciju, želje i običaje jednog naroda – ni traga. Nemoguća misija, mnogi bi rekli. I zbog toga bi, bar dok se ne pronađe zajedničko rješenje (ako se ikada pronađe), za smirivanje političkih i nacionalnih tenzija u BiH bilo ljekovito prestati osporavati pravo na obilježavanje bilo kojeg datuma. Ako su već datumi sporni…
Ipak, ne možemo u potpunosti govoriti o nedostatku zajedništva u BiH. Pored zajedničkog obilježavanja Nove godine (koja je, takođe, pomalo upitna) i Prvog maja, tri naroda u BiH zajedno praznuju i mržnju. Mržnju, koju iznova i iznova potenciraju oni koji imaju moć, a kojoj se priklanjaju i ostali u svojoj nemoći.
Živimo u vremenu kada smo okupirani virusom korona, ali zaboravljamo na ovaj, gotovo podjednako opasan, virus mržnje, koji, ako se nesmetano širi, može imati ozbiljne posljedice. A, praznici, iznova, svjedoče o tome.
Dok se s jedne strane čuju stihovi „Ne volim te Alija, zato što si balija“, sa druge se uzvikuju ratni pokliči uz riječi „Alahu Ekber“. A akteri su, na nesreću, najčešće mladi ljudi.
Ljudi, koji bi trebali slaviti život, pozivaju na smrt.
I, dok od samog dolaska virusa korona pokazuju veći imunitet u odnosu na starije generacije, na virus mržnje, izgleda, nisu ni najmanje imuni.
Na kraju, rezultati pokazuju da smo kolektivno inficirani. Posljedice su ozbiljne, a vakcine nema.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu