Kolumne

Virus mržnje

Već je davno ispričana priča da BiH od svog postanka ne funkcioniše kao država, a praznici nam dođu tek kao mali podsjetnik na to.

Virus mržnje
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Dok se s jedne strane vijore zastave, s druge strane se rasplamsavaju riječi mržnje, koje godinama izazivaju požar, prijeteći da se zajedništvo i zvanično ugasi.

Januar, mart i novembar – mjeseci su koji na površinu izbace sve podjele koje žive tri naroda u BiH. Od zajedničkog datuma, koji bi ujedinio tradiciju, želje i običaje jednog naroda – ni traga. Nemoguća misija, mnogi bi rekli. I zbog toga bi, bar dok se ne pronađe zajedničko rješenje (ako se ikada pronađe), za smirivanje političkih i nacionalnih tenzija u BiH bilo ljekovito prestati osporavati pravo na obilježavanje bilo kojeg datuma. Ako su već datumi sporni…

Ipak, ne možemo u potpunosti govoriti o nedostatku zajedništva u BiH. Pored zajedničkog obilježavanja Nove godine (koja je, takođe, pomalo upitna) i Prvog maja, tri naroda u BiH zajedno praznuju i mržnju. Mržnju, koju iznova i iznova potenciraju oni koji imaju moć, a kojoj se priklanjaju i ostali u svojoj nemoći.

Pročitajte još

Živimo u vremenu kada smo okupirani virusom korona, ali zaboravljamo na ovaj, gotovo podjednako opasan, virus mržnje, koji, ako se nesmetano širi, može imati ozbiljne posljedice. A, praznici, iznova, svjedoče o tome.

Dok se s jedne strane čuju stihovi „Ne volim te Alija, zato što si balija“, sa druge se uzvikuju ratni pokliči uz riječi „Alahu Ekber“. A akteri su, na nesreću, najčešće mladi ljudi.

Ljudi, koji bi trebali slaviti život, pozivaju na smrt.

I, dok od samog dolaska virusa korona pokazuju veći imunitet u odnosu na starije generacije, na virus mržnje, izgleda, nisu ni najmanje imuni.

Na kraju, rezultati pokazuju da smo kolektivno inficirani. Posljedice su ozbiljne, a vakcine nema.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu