Abortusi su uglavnom vršeni bez pristanka te osobe, a često i bez njenog prethodnog znanja, prema iskazima svjedoka.
Žene i djevojčice koje su bile podvrgnute ovim prinudnim abortusima su bile trudne od nekoliko sedmica do osmog mjeseca, a neke su imale i 12 godina.
Istragu koju su vodili novinari agencije Rojters, kažu da je zasnovana na intervjuima sa 33 žene i djevojke koje kažu da su imale abortus dok su bile u pritvoru nigerijske vojske.
Samo jedna je rekla da je slobodno pristala na to.
Novinari su takođe intervjuisali pet civilnih zdravstvenih radnika i devet pripadnika obezbjeđenja uključenih u program, uključujući vojnike i druge službenike, kao što su naoružani čuvari koji su angažovani u pratnji trudnica do mjesta za abortus.
Pored toga, pregledali su kopije vojnih dokumenata i civilnih bolničkih kartona koji opisuju ili zbrajaju hiljade postupaka pobačaja.
Ova kampanja se navodno oslanjala na prevaru i fizičku silu nad ženama koje su danima ili sedmicama držane u vojnom pritvoru.
Tri vojnika i stražar rekli su da su obično uvjeravali žene, koje su često bile oslabljene zbog zatočeništva, da pilule i injekcije koje su im date služe kako bi im se poboljšalo zdravlje i da su protiv bolesti poput malarije.
U nekim slučajevima, žene koje su pružale otpor bile su premlaćene štapom, držane na nišanu ili drogirane, a neke su bile i vezane, rekli su novinarima čuvar i zdravstveni radnik.
“Da su me ostavili sa bebom, ja bih je željela roditi”
Objavili su izjavu jedne od žena koje tvrde da su žrtve ovog programa.
Žena koja je željela ostati anonimna, “Fati”, je ispričala kako su nigerijski vojnici opkolili njeno selo na ostrvu na jezeru Čad gdje su ekstremistički pobunjenici držali nju i mnoge druge žene u zatočeništvu.
Dok su njeni otmičari pobjegli, Fati se onesvijestila. Probudila se u vojnom kampu u blizini.
– Osjećala sam se najsretnijom ikada u životu – rekla je Fati, sada u ranim dvadesetim godinama, prisjećajući se napada koji se dogodio prije nekoliko godina u nigerijskoj saveznoj državi Borno na sjeveroistoku.
Ona je rekla da je prije toga više od godinu dana nasilno bila u brakovima sa pobunjenicima, premlaćivana i više puta, silovana, što je rezultovalo trudnoćom.
– Bila sam izuzetno zahvalna vojnicima – rekla je.
Otprilike nedjelju dana kasnije, ležala je na prostirci u uskoj, polumračnoj prostoriji u vojnoj kasarni u Maiduguriju, glavnom gradu države.
Uniformisani muškarci su ulazili i izlazili, dajući njoj i još pet žena injekcije i tablete.
Fati, koja je bila tada u četvrtom mjesecu trudnoće, je rekla da je nakon nekoliko sati počela osjećati jake bolove u stomaku i da je iz nje curila crna krv.
I druge žene su krvarile i previjale se na podu. Tada je pomislila da vojnici žele da je ubiju.
Tada je shvatila da su vojnici prekinuli njenu trudnoću bez pitanja, te da je čak nisu ni informisali o tome.
Fati je rekla da su, nakon što su žene isprale krv u toaletu, vojnici upozorili: “Ako ovo ispričate bilo kome, bićete teško pretučene”.
Slično je ispričala i Bintu Ibrahim, koja je sada u svojim kasnim dvadesetim godinama.
Ona je rekla da su joj vojnici dali dvije injekcije bez njenog pristanka nakon što su je pokupili sa grupom drugih žena koje su pobjegle od pobunjenika prije otprilike tri godine.
Rekla je da je shvatila šta se dešava kada je osjetila bol i vidjela krv.
Kada su se žene pobunile, prijećeno je im smrću.
– Da su me ostavili sa bebom, ja bih je željela roditi – rekla je Ibrahim, a njenu izjavu je potvrdila bivša zarobljenica Jagana Bukar.
Neki od ovog abortusa su navodno bili i sa smrtnim ishodom.
Iako nisu mogli utvrditi puni obim takvih slučajeva u skoro 10 godina programa, četiri vojnika i dva službenika sigurnosti rekli su da su svjedočili kako žene umiru od pobačaja ili da su nakon toga vidjeli njihove leševe.
Ibrahim je takođe rekla da je svjedočila kako je žena umrla nakon injekcije.
-Plakala je, vikala, valjala se i na kraju je prestala da se kotrlja i viče. Postala je tako slaba i traumatizovana, a onda je prestala da diše. Samo su su iskopali rupu, prekrili je pjeskom i zakopali je – ispričala je ona.
Vojni čelnici negiraju postojanje programa
Novinari nisu mogli ustanoviti ko je smislio ovaj program abortusa niti utvrditi ko ga je u vojsci ili vladi vodio.
Nigerijski vojni čelnici negirali su da je program ikada postojao i rekli da je izvještavanje Rojtersa dio stranih napora da se potkopa borba zemlje protiv pobunjenika.
– Ne u Nigeriji, ne u Nigeriji – rekao je general-major Kristofer Musa, koji vodi vojnu kampanju protiv pobunjenika na sjeveroistoku, u intervjuu 24. Novembra.
– Svi poštuju život. Poštujemo porodice. Poštujemo žene i djecu. Poštujemo svaku živu dušu – rekao je on tada.
General Laki Irabor, načelnik štaba odbrane Nigerije, nije odgovorio na zahtjeve za komentar. Dana 2. decembra, sedmicu nakon što su tražili intervju s Iraborom i podijelili detaljne nalaze i pitanja sa njegovom kancelarijom, vojni direktor za informacije o odbrani je novinarima objavio izjavu na pet stranica, a kasnije ju je objavio na Fejsbuku i Tviteru. General-major Džimi Akpor rekao je da je Rojters motivisan “zlobnošću” i “nasilničkim” mentalitetom, navodi se u saopštenju.
– Izmišljeni niz priča zapravo predstavlja skup uvreda na račun nigerijskih naroda i kulture. Nigerijsko vojno osoblje je odgajano i dodatno obučeno kako bi zaštitilo živote, čak i na vlastiti rizik, posebno kada se radi o životima djece, žena i staraca – dodao je.
Veliki broj žena i djevojaka zarobljene su u borbi na sjeveroistoku Nigerije između savezne vlade i ekstremista u ratu koji bjesni već 13 godina.
Najmanje 300.000 ljudi umrlo je od početka sukoba, neki zbog nasilja, a mnogo više njih uslijed gladi i bolesti, prema Ujedinjenim nacijama i grupama za ljudska prava.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu