Učenica osmog razreda O.Š. “Momčilo Popović Ozren” u Paraćinu, Petra Marković (14) je nasmijana i vedra djevojčica. Ima petice iz svih predmeta, obožava školu i svoje drugare, trenira plivanje i na prvi pogled niko ne bi rekao da ima bilo kakav hendikep. Ipak, po rođenju je ostala bez potkoljenice, što joj je u velikoj mjeri otežalo svakodnevicu.
– Mislim da je do toga došlo, pošto sam bila povezana sa majkom pupčanom vrpcom, da se ona uvila oko moje noge i da se to tako desilo, ali nismo sigurni. Sa devet mjeseci sam dobila prvu protezu. Nije bila sa koljenom, da može da se savija, kao što sada može. Hodala sam malo čudnije nego što su hodala druga djeca sa 10, 12 mjeseci. Prvu protezu sa kojom sam mogla malo bolje da hodam sam dobila sa četiri godine i tada nisam hodala najbolje, nisam mogla da trčim i skačem – kaže Petra.
Dodaje da su se druga djeca, kao i drugari iz škole uvijek lijepo ponašali prema njoj, kao što to čine i dan-danas. Iako ne može da trči i skače kao ostala djeca, Petra trenira jedan sport.
– U prvom razredu njima je to izgledalo kul, prihvatili su me. Sjećam se da su se utrkivali oko ranca, ko će da mi ga nosi kada silazimo dole, pošto ne mogu da nosim teške stvari na leđima. U slobodno vrijeme volim da plivam, trenirala sam plivanje i to volim da radim i to je jedini sport kojim mogu da se bavim, jer ne mogu, na primjer, da igram odbojku, košarku i posrtove za koje treba trčanje – kaže Petra za Kanal M RTV.
Ova djevojčica uskoro će dobiti nešto što će joj pomoći da bude još brža, okretnija i samostalnija – dinamičku protezu za nogu. Zahvaljujući Fondaciji “Nataša Kovačević”, koja je osnovana 2014. godine i dobrim ljudima koji su donirali sredstva, njen život dobiće još jedan, dodatni kvalitet.
– Ja još nisam dobila tu protezu, tačnije radi se na tome da dobijem. Tetka mi je rekla da mogu da učestvujem u snimanju reklame, krenula sam u Beograd i upoznala sam se sa tom košarkašicom i drugom decom koja su bila tamo. Nisam znala zašto su baš mene izabrali, to sam saznala tek tri mjeseca poslije reklame. Rekli su mi samo da je proteza dinamička i da ću da je dobijem, ali znam sigurno da će više da mi pomogne nego ova koju sada imam. Dobra je i ova koju sada nosim, navikla sam se na nju i mogu dobre stvari da radim sa njom, a sigurna sam da će ova više da pomogne – objašnjava djevojčica.
Petra pohađa osmi razred i odličan je đak, sa svim peticama.
– Petra Marković je, kao i svako drugo, normalno dijete. Taj hendikep koji ima, ja nisam primijetio, da ga uopšte doživljava kao hendikep. Ponašala se isto kao i sva druga djeca. Na sve časove je dolazila redovno, pa i na čas fizičkog vaspitanja. Tu smo korigovali nastavne jedinice shodno njenim mogućnostima. Odjeljenje je prihvatilo, nismo imali poteškoća. Dešavale su se situacije da nije mogla da nosi torbu u prvom razredu, tu sam uskakao ja, bilo ko od druge djece, jedna super atmosfera je bila u odeljenju. Petra je jedno dobro, veselo, nasmijano dijete sa kojim nikada nisam imao nikakav problem – kaže Petrin učitelj Zoran Mikić.
Njegove riječi potvrđuje i razredna, Milka Milićević, govoreći o situacijama koje su se događale na rekreativnim nastavama, na kojima je Petra kao i sva ostala djeca bila redovna, i iako joj je bilo teško da se kreće uzbrdo ili samostalno okupa, njenim drugarima nikada nije bio problem da joj priskoče u pomoć, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu