Mnogi se pitaju da li je u pitanju rak pankreasa, štitne žlijezde, krvi ili dugotrajni problemi sa leđima. Iako nepotvrđene, ove glasine su natjerale sve da ozbiljno razmisle o tome šta bi se dogodilo da Putina nema.
Opozicija ima tendenciju da veruje da će, ako Putin ode, njegov režim otići sa njim i da će postojati šansa za “novu perestrojku”. Кonzervativci misle da bi ovaj trenutak bio prilika da se zategnu šrafovi, piše “Moskou tajms”.
U svakom slučaju, postoji duboka neizvijesnost o tome šta će – i ko – doći sljedeće.
Ustav Rusije ne precizira šta će se desiti ako predsjednik umre dok je na funkciji, već se pominje samo mogućnost “zdravstvenih razloga” zbog kojh predsjednik više ne može da vrši svoja ovlašćenja, a procedura je ista kao i za ostavku.
Pitanje nasljednika
U sadašnjoj situaciji ključno je pitanje pripreme – da li će Putinov odlazak biti iznenadan i neočekivan ili će imati vremena da odredi nasljednika?
Ako se unaprijed zna nasljednik, elite će imati manje manevarskog prostora. Što više vremena bude na raspolaganju, to će se lakše upravljati prenosom moći. Ako podrška Putinu ostane relativno stabilna, i njegov nasljednik će imati na raspolaganju značajan politički kapital, što bi onda moglo da se nazove “ideologijom putinizma”. Ova ideologija je do sada osiguravala stabilnost režima.
Međutim, ako Putin napusti mjesto predsjednika iznenada i bez vremena da pripremi nasljednika, sve postaje mnogo nepredvidljivije. Mnogo bi zavisilo od faktora van Putinove kontrole, a uloga elite bila bi daleko značajnija.
“Vršilac dužnosti”
Prema Ustavu, premijer postaje vršilac dužnosti predsjednika u slučaju da predsjednik nije u mogućnosti da radi svoj posao. Ali ovlašćenja vršioca dužnosti predsjednika su ograničena i on ne može da raspusti Državnu dumu, raspiše referendum ili predloži ustavnu reviziju.
Status “vršioca dužnosti predsjednika” djeluje kao idealna polazna tačka za potencijalnog nasljednika, zbog čega mnogi posmatrači vjeruju da bi prenos vlasti počeo imenovanjem novog premijera.
Uprkos svim njegovim zaslugama, malo je vjerovatno da Putin vidi sadašnjeg premijera Mihaila Mišustina kao svog nasljednika. Mišustin nije dovoljno blizak Putinu i nije uspio da postane više od političkog tehnokrate. Čak i ako se sutra nešto dogodi Putinu i Mišustin postane vršilac dužnosti predsjednika, to ga ne čini automatski favoritom za pobjedu na sljedećim predsjedničkim izborima.
Zapravo, kada bi Mišustin iznenada bio postavljen na funkciju vršioca dužnosti predsjednika bez adekvatne pripreme, on bi se našao u veoma teškoj situaciji. On bi zavisio od predsjedničke administracije, a sve veće političke odluke ili kadrovske promjene u vladi koje bi sam donio sigurno bi izazvale sukob.
Tačna ustavna procedura u slučaju smrti predsjednika je da Državni savjet ima rok od 14 dana da raspiše predsjedničke izbore, a glasanje se mora održati u roku od tri mjeseca od prestanka ovlašćenja predsjednika. Ako se izbori ne raspišu na vrijeme, sve prelazi u nadležnost Centralne izborne komisije.
Elite i siloviki
Ako nema imenovanog nasljednika, uloga formalnih institucija bi porasla, zajedno sa mogućnostima da elita igra značajnu ulogu. Već sada ključne institucije moći funkcionišu kao dijelovi Putinovog neformalnog režima. Ali ako bi Putin otišao bez nasljednika, institucije bi postale kanali za interese velikih korporacija, bezbjednosnih službi, rukovodstva vladajuće stranke Jedinstvena Rusija i uticajnih Putinovih saradnika i prijatelja.
Ubrzo bi krenula intenzivna borba za poluge uticaja i ključno pitanje bi bilo da li su elite uspjele da postignu dogovor o nasljedniku.
Da li će doći do konsenzusa ili ne, zavisilo bi od mnogih faktora, ali prije svega od stanja samog “putinizma”. Danas, kada vlast ima ogroman rejting, stanovništvo je mobilisano, a opozicija ućutkana, velika je šansa da će se elite dogovoriti, odnosno da će dio nje nametnuti svoj izbor.
Raspoloženje naroda
Konzervativne snage, prvenstveno “siloviki”, vjerovatno bi preuzele inicijativu, što znači da bi novi režim bio nasilniji i represivniji.
Ali ako Putin ode u trenutku kada proratni blok bude oslabljen, kada bude manje političke podrške režimu, veći nivo nezadovoljstva i više ekonomskih problema, onda će “siloviki” imati manje manevarskog prostora i glas progresivaca i velikih biznisa će biti jači. Ako se to dogodi, izbor nasljednika bi bio daleko komplikovaniji proces.
U svakom slučaju, mnogo bi zavisilo od prirode političkog mejnstrima. Što je jača antizapadna, anti-liberalna, konzervativna ideologija kad Putin ode, to je veća vjerovatnoća da će elita nastojati da stvari ostanu onakve kakve jesu.
Ali, ako se stvari politički i ekonomski raspadaju, opšte nezadovoljstvo je u porastu, sistemska opozicija je uspela da oživi, a “putinizam” kao ideja u propadanju, šanse da Rusija završi sa reformskim predsednikom, iako slabim, su mnogo veće, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu