Objektiv i aparat su, kaže, samo alat s kojim radi. Fotografiju stvara okom i senzibilitetom. Planira da svojim radovima i ubuduće predstavlja zemlju i region.
Kroz osnovne studije grafičkog dizajna Mitar je otkrio sklonost i mističnu povezanost s dokumentarnom fotografijom, jer ovim oblikom vizuelne komunikacije oslikava stvaran život.
Prvu životnu priču zabilježio je na Majevici.
Ovjekoviječio je svakodnevicu usamljene starice, a onda su se nizali i ostali projekti.
Svakodnevica
Projekat „Šarac“ prati ljude koji boluju od posttraumatskog sindroma.
– Pratim porodicu Salihović koja se izdržava prikupljajući otpad i predmete za reciklažu. Njihova kćerka Samila (16), jedna od petoro djece, ima volju da se školuje i pokušava da, uprkos okolnostima koje je prate u životu, nešto postigne i izdigne se iznad sredine u kojoj je odrasla. Pratiću je do punoljetstva, iako to iziskuje mnogo vremena, istraživanja. Često nisam zadovoljan fotografijama koje napravim, pa onda radim ponovo, a sve to iziskuje i vremena i strpljenja – objašnjava umjetnik.
Mitar se bavi dugoročnim projektima. Fotoaparatom piše dirljive životne priče. Tako je ispričao i sagu o odlasku mladih iz BiH.
– Brat mi je otišao za Njemačku i tamo radi kao električar. To je, nažalost, sudbina mnogih ljudi iz naše zemlje. Ova priča potvrdila mi je da ne moram putovati nigdje van granica naše zemlje da bih imao priču. Jer priče su svuda oko nas, a ovde dobro znam mentalitet ljudi, jezik, istoriju i kulturu, pa je mnogo lakše – kaže fotograf za Srpskainfo.
Trudi se da zadobije povjerenje ljudi i fotoaparatom ovjekovječi intimne trenutke u njihovim životima, da predstavi stvari onakve kakve jesu i uprkos svemu izazove dobru emociju. Sa svima ostaje u kontaktu i poslije. Pandemiju je iskoristio da istražuje okruženje u kome, kako kaže, ima još mnogo materijala za rad.
Bicikl, notes i olovka
Mitrovo omiljeno prevozno sredstvo je bicikl.
– Nigdje bez kamere ne idem, a nosim i notes i olovku. Kad se pojavim na biciklu ljudi me odmah dobronamjerno prihvate, a možda je i to samo subjektivni osjećaj – kaže s osmijehom Mitar.
O svakom detalju vodi računa, nikada ne fotografiše nasumično. Kaže, najprije stvori u glavi sliku koju želi i nastoji da je zabilježi bez mnogo montaže, efekata.
Njegovo umijeće prepoznato je i van granica. Radi kao fotograf za nevladinu organizaciju u Sarajevu i ne planira da napušta ove prostore.
– Na jednom konkursu sam učestvovao sa 128 fotografa iz cijelog svijeta. Jedan sam od 15 fotografa s Balkana koji je radio na projektu „Depopulacija – izmještanje mladih sa ovih prostora“. Tako je i nastala priča o mom bratu. Nije zaokružena kako je bilo planirano zbog pandemije, ali biće održana izložba i štampana knjiga s mojim radovima. Pohađao sam narativni seminar o dokumentarnoj fotografiji. To je neprocjenjivo iskustvo – priča Mitar.
Želi da još mnogo trenutaka i situacija iz svakodnevice sačuva od zaborava i ostavi svoj pečat. Kažu, slika govori hiljadu riječi, a njegove fotografije donose dirljive, emotivne priče koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu