Svijet

ZVECKANJE ORUŽJEM U SREDOZEMLJU Sukob Turske i Grčke oko egejskih ostrva na ivici eskalacije

Turska je zbog rata u Ukrajini postala strateški još važnija nego inače i to sada i koristi. U sporu oko ostrva u Egejskom moru, Turska nastupa sve agresivnije prema Grčkoj.

ZVECKANJE ORUŽJEM U SREDOZEMLJU Sukob Turske i Grčke oko egejskih ostrva na ivici eskalacije
FOTO: MILAN ILIC/RINGIER

Cijela stvar je zapravo apsurdna, piše “Dojče vele”. Turska i Grčka su članice NATO, saveza namijenjenog odbrani od zajedničkog neprijatelja, ali su bez obzira na to često na ivici oružanog sukoba. Koliko se Grci osjećaju ugroženo, može se vidjeti i po visini njihovih izdataka za odbranu: 3,8 odsto BDP, što je najviše od svih članica NATO.

Problem su suprotstavljeni interesi dvaju zemalja oko ostrva u istočnom Sredozemlju, o granici na moru i pravu na eksploataciju nafte ili gasa, piše Blic.

Ankara dovodi u pitanje grčki suverenitet nad čitavim nizom ostrva u istočnom Egejskom moru – poput Rodosa, Lezbosa, Samosa i Kosa – zato što je Grčka, kako tvrde Turci, stacioniranjem vojnih snaga na njima prekršila međunarodne ugovore. Redovnim preletima svojih borbenih aviona iznad grčkih ostrva Turska gotovo svakodnevno demonstrira svoje zahtjeve.

Ankara se poziva na Ugovor iz Lozane iz 1923. kojim je definisana današnja granica i kojim su Grčkoj, nakon grčko-turskog rata, pripala ostrva Lezbos, Hios, Samos i Ikarija, odnosno na Ugovor iz Pariza iz 1947. kojim se Italija nakon Drugog svetskog rata u korist Grčke odrekla grupe ostrva Dodekanez. Ugovorima je definisano da ta ostrva moraju da budu demilitarizovana.

Atina prisustvo svojih jedinica na ostrvima opravdava osjećajem ugroženosti zbog učestalih manevara turskih vojnih brodova na zapadnoj turskoj obali, odnosno pravom svake države na samoodbranu.

“Vlažni snovi ekstremista ili zvanična politika”

Devlet Bahčeli, šef nacionalističke stranke MHP i koalicioni partner predsjednika Erdogana i njegove stranke AKP, fotografisao se ispred geografske karte na kojoj se vide sva ostrva u istočnom Egeju, i koja su na toj karti prikazana kao turske teritorije – uključujući i najveće grčko ostrvo Krit.

– Vlažni snovi ekstremista ili zvanična turska politika – zapitao se grčki premijer Kirijakos Micotakis na Tviteru tražeći zvanično objašnjenje Ankare.

Sljedeće godine se u Turskoj održavaju predsjednički i parlamentarni izbori a Erdogan i AKP strahuju od značajnog gubitka podrške birača, između ostalog i zbog visoke stope inflacije i loše ekonomske situacije. Spoljnopolitičke čarke, kako se smatra, mogle bi da odvrate pažnju od problema kod kuće.

Ali i sa grčke strane se zvecka oružjem, doduše to ne rade članovi vlade. Na TV stanici “Open” je tako penzionisani viceadmiral Janis Egolfopulos ponovo raspredao priče o tome kako bi Turskoj mogla da se očita lekcija.

– Ako oni povuku prvi potez, onda će doživjeti nešto što još nikada nisu doživeli – rekao je.

Njemačka pozicija

Njemačka ministarka spoljnih poslova Analena Berbok je tokom nedavne posjete Grčkoj i Turskoj bila jasna po pitanju suvereniteta ostrva.

– Grčka ostrva su grčka teritorija i niko nema pravo to da dovodi u pitanje – rekla je, ali nije odgovorila na pitanje o militarizaciji.

Njen turski kolega Čavušoglu požalio se da Njemačka po tom pitanju više nije neutralna.

Pročitajte još

– Merkel je to bila. Njemačka je u njeno vrijeme bila iskreni posrednik. Njemačka politika je bila uravnotežena – rekao je on, dodajući da se u posljednje vrijeme “ta ravnoteža nažalost izgubila”.

Ali, i grčka strana ima osećaj da Njemačka ne tretira uvijek Atinu na fer način. Grčki šef diplomatije Nikos Dendijas oštro je kritikovao njemački izvoz oružja i prodaju podmornica Turskoj.

– Zahvaljujući tim podmornicama raste opasnost da odnos snaga u Sredozemlju postane neuravnotežen – istakao je.

Naklonost Vašingtona

Njemačka u tom konfliktu ionako igra sporednu ulogu. I Erdogan i Micotakis se prije svega trude da zadobiju naklonost Vašingtona. Činilo se najprije da je Micotakis u boljoj poziciji. Sredinom maja održao je govor pred oba doma Kongresa SAD, govorio je o tome da NATO sebi, nakon Ukrajine, ne smije da dozvoli “dodatni izvor nestabilnosti” na svom jugoistočnom krilu.

Od Vašingtona je zahtevao da ne podrži modernizaciju i proširenje turskog borbenog vazduhoplovstva uz pomoć aviona tipa F-16. Za Erdogana je ta poseta bila bolna, jer je Micotakis uspio da pridobije SAD da Grčkoj prodaju borbene avione F-35, iste one koje Vašington nije htio da proda Turcima.

FOTO: JIM LO SCALZO/EPA
FOTO: JIM LO SCALZO/EPA

Ali samo nekoliko nedelja kasnije, američki predsjednik Džozef Bajden je na marginama samita NATO u Madridu obećao da će “potpuno” da podrži modernizaciju turske flote uz pomoć F-16. Tako je, kako se pretpostavljalo, Bajden htio da ponudi Erdoganu nešto konkretno za podršku Turske ulasku Švedske i Finske u NATO.

Uticaj rata u Ukrajini

Iako konačna odluka o isporuci aviona F-16 još uvijek nije pala, ovo jasno pokazuje koliko Turska strateški profitira od rata u Ukrajini – zato što je pozicija Ankare sada još važnija nego ranije.

Turska je prije rata u Ukrajini kupila ruski raketni PVO-sistem i tako razbesnela Amerikance. Taj posao je realizovan zato što NATO sebi tada nije smio da dozvoli raskol sa Turskom, a to tek ne može sada, u jeku ruskog rata u Ukrajini.

Krajem jula Erdogan je pozvao NATO partnere na vojnu vežbu u Izmiru na obali Egejskog mora, praktično u vidokrugu grčkih ostrva. Radilo se o vežbanju mornaričke invazije sa ciljem osvajanja fiktivnog ostrva. Na vježbi su učestvovale američke, francuske i italijanske trupe, ali ne i grčke. Atina je žestoko protestovala, ali taj protest se izgubio negde u hodnicima centrale NATO u Briselu, piše “Dojče vele”.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije