Baka posljednjih godina živi sa unukama u Vlasu, kako ne bi iz Trstene pješačile do škole 12 kilometara. Dva sobička u podrumu jedne od ovdašnjih kuća. Plaćaju kiriju 1.500 dinara (oko 25 KM) mjesečno, ali u kući nema ni vode ni struje.
To je jedini način da Milena (13), Maja (12) i Milica (9) nisu na ulici i da ne pješače. U podrumu je vlaga, pod je bez tepiha, a šporet na drva više dimi nego što grije, prenosi Telegraf.
– Spremim im što što imam, najčešće krompir i pasulj. Hleb mesim, tako da uvijek ima nešto da se pojede. Ali to nije dovoljno, djeci treba mnogo više. Sin i snaja su bez stalnog zaposlenja, poljoprivreda i dječji dodatak su jedini dinar koji nam dođe od nekud. I leti je u Trsteni teško, a kamoli zimi. Djeci nedostaju roditelji, ali da ne bi pješačile toliko, moramo ovako da živimo – priča starica.
Djevojčicama nedostaje sve, od televizora, odeće, sredstava za higijenu, a mobilni telefoni, bicikle i šminka su za sada samo san. Pričaju kako jedva čekaju vikend kako bi otac došao po njih da ih vodi kući.
Baka Vidosava priča kako su sin i snaja počeli da grade kuću, ali je nisu završili, kao i kako joj je teško kada vidi da djevojčicama treba mnogo više, a da ne može da im priušti gotovo ništa.
Milica dodaje da voli da ide u školu, ali da joj mnogo nedostaju brat i roditelji.
– U školi mi je lijepo, imam drugare, užinu. Lijepe knjige. Seke ostaju duže u školi, a ja se vratim ranije. Dok ih čekam igram se sa macama i kucama – priča najmlađa djevojčica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu