Iako se pričalo o svemu, jako malo je bilo govora o stvarnom razlogu zbog kojeg grad na Vrbasu obilježava ovaj značajan datum.
Banjaluka je tog 22. aprila obilježila 76. godišnjicu oslobođenja od fašizma u Drugom svjetskom ratu.
Ta činjenica je spominjana samo na periferiji određenih govora u nekoliko riječi ili kroz pojedine čestitke zvaničnika, koje su prenosili mediji.
Ništa značajnije u Banjaluci nije podsjećalo na značaj tog datuma. Od vidljivih momenata tu su bili kratkotrajni prijemi kod gradonačelnika Banjaluke za predstavnike udruženja proisteklih iz oslobodilačkih ratova, te protokolarna polaganja vijenaca na nekoliko lokacija.
Sve to je više izgledalo kao nešto što se obavljalo u hodu, zato što je dio rasporeda, a ne zato što ti momenti treba da naglase važnost žrtava koje su izgubile život da bi Banjaluka bila slobodan grad.
Važnije je bilo kako je centar grada dekorisan (da li su ljepši kišobrani ili cvijeće), ko treba da uručuje najviše gradsko priznanje predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću (gradonačelnik Draško Stanivuković ili predsjednik Skupštine grada Mladen Ilić), šta je dogovoreno na sastancima delegacija Republike Srpske i Srbije, te na kraju afere „bubica“, odnosno da li je gradonačelnik Stanivuković pokušao snimati sastanak sa delegacijom Srbije.
Istoričar Zoran Pejašinović smatra da je šteta što stvarni značaj pao u drugi plan u odnosu na neka dnevno politička događanja.
– U svim ovim pričama oko Dana grada jedna činjenica ne smije biti sporna, a to je antifašizam. To je univerzalna svjetska vrijednost, tekovina koju prepoznaje cijeli razvijeni demokratski svijet od Moskve do Pekinga i Vašingtona. Taj 22. april je dan pobjede antifašizma, dan kada su antifašisti oslobodili Banjaluku od fašista i to nije podvučeno kako valja. Ne smijemo tako raditi, ne smijemo zapostaviti antifašizam – kazao je Pejašinović.
Smatra da se, bez obzira na političke ili ideološke razlike, oko jednog svi moramo složiti.
– Fašizam je najveće zlo novije, a možda i ukupne prošlosti. Logičan zaključak je da su antifašisti borci protiv zla i da ih moramo poštovati, čak i ako se ne slažemo u svim njihovim postupcima. To znači učiti o stradanju od fašizma i borbi protiv tog zla, ali i imati aktivan odnos prema tome, imati stav, a ne samo biti informisan građanin i dekor na prigodnim manifestacijama – rekao je Pejašinović.
On je naglasio da moramo više raditi na kulturi sjećanja, koja je, prema njegovim riječima na našim prostorima „blago rečeno, čudna“.
– Kada se, na primjer, ide u Donju Gradinu, ja nisam siguran da se ide tamo da bi se sjećali onih koji su stradali. Nažalost, takvi odlasci se često pretvore u izlet. To nije prilika za izlet i to nije kultura sjećanja. Kultura sjećanja podrazmjeva zreo stav prema prošlosti, a ne samo informaciju da je, na primjer, u Jasenovcu bio logor ili da je 22. aprila 1945. godine oslobođena Banjaluka. Moramo imati zreo odnos prema tome, a to znači veličati antifašizam i antifašističku tradiciju, njegovati je i reagovati na pojave neofašizma, osuditi ih i tražiti od institucija da ih procesuiraju. To znači biti aktivan. U suprotnom nam se dešava da suština pobjegne, kao što se desilo kod zadnjeg obilježavanja Dana grada – rekao je on.
Naglasio je da Banjaluka po tom pitanju ne smije biti pasivna.
– Naš grad je u Drugom svjetskom ratu doživio ogromne ljudske gubitke: između pet i šest hiljada stanovnika grada je izgubilo život; u okolnim selima je februara 1942. godine učinjen strahoviti pokolj srpskih civila; banjalučka jevrejska zajednica je skoro zatrta… Fašizam je, dakle, donio nasilnu smrt za otprilike svakog petog stanovnika grada. I materijalni gubici bili su ogromni: procjenjuje se da je uništeno ili teško oštećeno od jedne četvrtine do jedne trećine javnih i privatnih objekata i infrastrukture. Istovremeno, Banjaluka je dala blizu hiljadu boraca i to svih nacionalnosti, konfesija, pola i socijalnog porekla. Dala je čuvene narodne heroje i heroine – rekao je on i naglasio da zbog svega navedenog treba ustanoviti nagradu koja bi bila obilježje antifašizma i koja bi noslila naziv po narodnom heroju Veselinu Masleši.
Kaže da planira uputiti i zvaničnu inicijativu nadležnima kako bi se uspostavila ova nagrada, koja bi se, prema njegovim riječima, dodjeljivala onima koji se bore protiv neofašizma.
-Hvala Bogu, kod nas nema previše tih pojava, mislim na Banjaluku i okolinu, koliko ih ima više u regionu, ali ne smijemo zaboraviti da to nije lokalna stvar i lokalni problem. Zato i smatram da ona nipošto ne bi trebala imati lokalni, samodopadajući, ne daj Bože, dnevnopolitički karakter, već mnogo širi, regionalni, a ako se ukaže potreba i najširi evropski, pa i globalni karakter. Time bi se Banjaluka nekako repozicionirala među antifašističkim gradovima, a pozitivne posljedice bile bi višestruke. Vjerujem da bi ovom nagradom i ukupna slika našeg grada, kako nama, tako i drugima, bila znatno ljepša i povoljnija – kazao je Pejašinović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu