Sudbine

BEBA JE BILA KLJUČ NJENE POBJEDE "Otišla sam na pregled i doktor mi je rekao da je danas porod”

Milica Marković (38) koja je u izdanju kviza "Potera" zadivila sve pobjedom, koju je ostvarila dok je bila u drugom stanju, otkriva nam sada kakav je osjećaj bio boriti na malim ekranima u specifičnoj situaciji.

BEBA JE BILA KLJUČ NJENE POBJEDE "Otišla sam na pregled i doktor mi je rekao da je danas porod”
FOTO: MILITZALEPTIRITZA/INSTAGRAM/SCREENSHOT

Ona je ispričala i o detaljima porođaja s obzirom da je od snimanja do emitovanja emisije postala mama.

– Nisam se spremala, osim što sam morala da odaberem frizuru i odjeću. Nisam tipičan kvizoman, kako se to kaže. Zaista učešće u kvizu uvijek posmatram kao igru, u kojoj testiram pamćenje, ali i sreću. Zato se dešavalo da pravim greške, jer uvijek kažem ono što mi prvo padne na pamet, a mozak ne daje svaki put ispravne odgovore već reaguje na asocijacije – rekla je Milica Marković, kojoj je znanje u “Poteri” donijelo 350.000 dinara.

Milica je već na malim ekranima pokazala sjajno znanje, s obzirom da je 2008. pobijedila u u “Slagalici”, a 2017. bila drugoplasirana u ovom takmičenju.

– I u “Poteri” sam učestvovala ranije – 2018. godine, kada nas je tragač Žarko stigao u finalnom krugu – dodaje ona.

Snimanje emisije emitovane 26.oktobra bilo je u avgustu, a ona je krajem prošlog mjeseca na svijet donijela sina Bogdana.

– Nevjerovatan osjećaj bilo je gledati emisiju, a tek će biti kad on poraste i kada je budemo ponovo gledali. Hvala mu, dao mi je novu energiju u kvizu, odnio tremu, donio osmijeh i to je u velikoj mjeri bio ključni faktor moje pobjede. Naravno, hvala i mom mužu Urošu, koji me je podržao iako je bio zabrinut, ali je moja volja bila jaka i kao da sam imala neki predosjećaj da će sve biti kako treba. Nisam sigurna da li sada smijem da odem ponovo u neki kviz – ako ne budem trudna. Šalim se – rekla je ona.

Milica ima i starijeg šestogodišnjeg sina, ali je ni briga oko sina ni drugo stanje nisu omeli da se još jednom okuša u borbi znanja.

Ipak, ne krije da je trudnoća bila i otežavajuća i otežavajuća okolnost.

– Bilo je vruće na dan snimanja pa mi je bilo fizički malo teže da sve izdržim. Pa cipele na štiklu, nisam mogla da obučem laganiju odjeću… Ali smo imali pauze, voda i klimatizacija su koliko-toliko pomogle da se fizički umor ne osjeti, a sa druge strane, bila sam motivisana da sa još jednim mozgom u sebi pokušam da nadjačam tragača – poručuje Milica čiji je stariji sin Naum sa posebnom pažnjom gledao mamu u emisiji:

– Zanimljivo je da sam tokom predstavljanja u kvizu rekla da imam 37 godina, a sin me je ispravio i rekao: “Ali, mama, ti imaš 38 godina”, koliko sam i napunila u međuvremenu -kaže ona i dodaje da bi sada, nakon Bogdanovog rođenja, priprema za kviz bila teža.

A koje pitanje joj je bilo najteže u “Poteri”?

– Bilo je više pitanja na koja nisam znala odgovor, ali mi to nije padalo teško, pokušala sam da na svako odgovorim uz pomoć neke svoje logike, nekada je to dalo rezultate, nekad ne, ali na kraju se dobro završilo – odgovara.

Ali bilo koje pitanje iz kviza ne može da se mjeri sa pitanjima koje Milici postavlja stariji sin:

– Pita me: kako je beba došla u stomak, kako je nastala, kako je izašla, gdje su vrata? I slično . Sigurno će i Bogdan imati brojna potpitanja kada mu budem prepričavala naše zajedničko pojavljivanje na malim ekranima -rekla je Milica.

Milica Marković će zauvijek pamtiti učešće u kvizu

– Doktor mi je rekao – danas se porađate i za nekoliko sati sam rodila Bogdana -istakla he ona.

Milica koja je po obrazovanju pravnik i strukovni politikolog i koja je objavila dije knjige poezije i proze, imala je nesvakidašnji televiziski nastup, a i njena trudnoća je, zbog epidemiološke situacije, može se reći, bila specifična.

Pročitajte još

– U početku sam bila prilično zabrinuta zbog trudnoće u doba korone, čak sam u prvih nekoliko nedjelja bila bolesna tri puta. Pored toga i sin je trebalo da operiše krajnike, pa smo to izbjegli jer se situacija popravila – vjerovatno zato što nije išao u vrtić, a odmarao se kod babe i djeda u Kovačici, zajedno sa mnom, uz dosta svježeg vazduha i zdrave hrane. Međutim, zahvaljujući najviše mojoj mami, uspjeli smo da se izborimo i sa strahovima, a i sa mučninom pa smo od juna bili dosta smireniji, ali smo ostali oprezni do samog kraja trudnoće. Primenjivali smo sve mere, od nošenja maski, dezinfekcije i pranja ruku do fizičke distance. Masku sam skinula tek na porođaju, kada je Bogdan već krenuo da upozna ovaj svijet – ističe ona.

 rekla je da je drugi porođaj bio skroz drugačiji od prvog:

– Prva beba je krenula školski, da tako kažem. Prvo mi je ispao porođajni sluzni čep, a onda u neko doba noći, došlo je i do pucanja vodenjaka. Iako su na prijemu rekli da sam hitan slučaj, sporo sam se otvarala i trebalo je oko deset sati od dolaska u porodilište do Naumovog dolaska na svijet.

Drugi put sam otišla na kliniku da uradim ctg. Poslije je došao doktor da me pregleda i video da sam otvorena tri centimetra i rekao: “To je to, danas vas porađamo”. Uopšte nisam bila spremna da se porodim nekih nedjelju dana prije termina. Htela sam da odem kući da se pripremim, to sam mu rekla. Ne znam šta mi je to značilo. Jedino sam mogla da ponesem torbu, ovako su me poslali u garderobu, obukla sam bolničku spavaćicu i otišla u porodilište oko deset i 15 časova”, opisuje i poručuje:

– Bogdan je stigao za samo tri i po sata, ali su kontrakcije bile izuzetno jake. Namjerno sam tako napisala jer su trajale puna dva sata, sa malim vremenskim razmacima, od minimalnog do maksimalnog intenziteta! I zapamtila sam da je bilo bolnije nego prvi put, a možda i nije, nego sam ono prethodno zaboravila. Sve u svemu, organizam se brže vratio u formu, a veliku zahvalnost za sve to dugujem i doktoru Miloševiću kao i babici Emi jer su bili uz mene – rekla je ona.

Milica i Bogdan proveli su u porodilištu tri dana.

 –  Bila je uz mene i moja divna cimerka, Sanja Obradinović. Moram da istaknem nejno ime jer je važno da u tim prvim satima i danima posije porođaja budete u zdravoj i veseloj atmosferi, a ona i ja smo uspjele da budemo raspoložene i dok smo se borile sa dojenjem, bolovima u stomaku i naporima da ustanemo iz kreveta. Pridržavale smo se mjera, kao i druge porodilje, nije bilo panike ni straha od virusa jer smo sve bile pod velikim uticajem hormona sreće i zadovoljstva i posvećene brizi o bebi – poručuje Milica koja je jedino roditeljima prećutala da ide na snimanje kviza da se ne bi brinuli. A razloga za brigu, kako vidimo, nije bilo, piše Blic Žena.