Hronika

"BEZ NJIH NIJE ŽIVLJENJE, VEĆ BESKRAJNO UMIRANJE" Slobodanu obje kćerke stradale u udesu krivicom pijanog vozača

Krivični zakon u Srbiji treba promijeniti jer jednako tretira svaku saobraćajnu nesreću i propisuje identične kazne, bez obzira na okolnosti pod kojima se desila.

"BEZ NJIH NIJE ŽIVLJENJE, VEĆ BESKRAJNO UMIRANJE" Slobodanu obje kćerke stradale u udesu krivicom pijanog vozača
FOTO: BRANKO JANAČKOVIĆ / RAS SRBIJA

Ono što se meni dogodilo, te porodicama dječaka i čovjeka nedavno nastradalih na Bulevaru Medijana, dokazuje da postoje saobraćajne nesreće koje treba drugačije regulisati i sankcionisati, jer su posljedica krajnje nebrige vozača za tuđe živote što je ravno umišljajnom ubistvu kaže Nišlija Slobodan Petrović koji je krivicom bahatog vozača ostao bez dvije kćeri, piše Telegraf.

Sestre Milica (27) i Marija (24) Petrović poginule su 1. aprila 2018. u Knjaževačkoj ulici, kada ih je, dok su čekale autobus, na trotoaru trešten pijan pokosio tada tridesetogodišnji Nišlija Stojan Nikolov.

Smrtno je stradao i biciklista Svetislav Tonić (82) kojeg je Nikolov vozeći sa 85 kilometara na čas na dionici gdje je dozvoljeno samo 50, silovito udario prije nego što je usmrtio djevojke. Za tri izgubljena života dobio je 11 godina robije u niškom Kazneno popravnom zavodu.

Njihov otac apsolutno podržava inicijativu koju su nakon nesreće koja se dogodila 4. januara ove godine kada su poginuli 12-godišnji Andrej Prekljušaj i Dejan Ilić (48), pokrenule Nišlije, da se izmjenama Krivičnog zakona ustanove strože kazne za nesavjesne vozače, s obzirom na to da je sada zakonski maksimum 12 godina.

– Treba napraviti razliku između saobraćajnih nesreća… Dogodi se da vozači poštuju sve propise pa opet neko strada, možda je zadrijemao, imao nekih problema kod kuće, bio rastrojen ili je jednostavno došlo do nekog sticaja okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. Međutim, sasvim je druga stvar bahata vožnja, pijanstvo za volanom, to nije nesrećni slučaj, to je po meni ubistvo… Jer, zamislite situaciju da vam je neko upao u kuću, da ste branili svoju imovinu, čast ili život pa da ste napadača udarili tiganjem, a on umro… Pa odgovarali biste za ubistvo… A vozač koji je usmrtio moje djevojke i tog starca odgovarao je za nesreću… A kakva je to saobraćajna nesreća, pa one nisu bili učesnici u saobraćaju. One nisu pregažene na ulici, već na trotoaru gdje vozilo ne smije da bude. Kao otac dvije mrtve kćeri, mislim da imam pravo da to kažem i da tražim da se zakon mijenja… Jer, ja nisam imao primjedbi na odluku suda, niti na postupanje tužilaštva, oni su samo primjenjivali zakon, a taj zakon je loš – ističe Petrović.

Pročitajte još

Kaže da promjena zakona treba da deluje preventivno, da utiče na vozače da vode računa kada sjedaju za volan, dok se za porodice stradalih ništa neće promijeniti bez obzira na visinu izrečene kazne.

– Pokušavam da živim…. Čovjek je živ i kada nije srećan, lijekovi mi pomažu da preguram dan. Mojoj supruzi ni oni ne pomažu, mislio sam da od moje tuge nema veće, ali gledajući nju shvatam da dubinu njenog bola ne mogu da dosegnem… Jer ona je žena, bila je majka, njene emocije su nemjerljive… Ona ih je odgajala, ipak sam ja samo otac… Ovo nije življenje, već beskrajno umiranje… One su bile sve što smo imali vrijedno u životu, svaka stvar nas na njih podjseća… Odnijele su u grob sve što je bilo vrijedno i ostavile dvoje praznih ljudi… nesposobnih za emocije, za simpatiju i empatiju… – jadikuje očajni otac.

FOTO: PRIVATNA ARHIVA / PRIVATNA ARHIVA
FOTO: PRIVATNA ARHIVA / PRIVATNA ARHIVA

Kaže da je svjestan da život ide dalje za sve druge, te da ne očekuje ni od najbližih da svoje vrijeme žrtvuju zarad utjehe koja je nemoguća.

– Svako ima svoj život, žene se, udaju… Tako i treba, nikoga ja ne osuđujem. I taj mladić kad izađe iz zatvora će se oženiti, imaće svoju djecu, svoje radosti, možda će ga još pomalo boleti to što je uradio, a onda će zaboraviti… Ja i moja supruga to nećemo moći, za nas je vrijeme stalo tog dana kada su Milica i Marija prestale da dišu – kaže Slobodan.

Ističe da mu je mnogo žao što smrt njegovih kćerki nije bila upozorenje za nadležne da preduzmu mkere kako bi se spriječilo da se tragedija ponovi.

– Ne može biti da niko nije kriv, neko jeste… Ne smije se djelovanje saobraćajne policije svesti na kontrolu vezivanja pojaseva i provjeru registracije… Moraju biti tu da zaustave bahate vozače, jer ako se ovako nastavi, bojim se da će još neko doživjeti moju sudbinu… A ja to ne bih poželio ni najgorem neprijatelju – zaključuje svoju ispovijest otac stradalih djevojaka.