Međutim, situacija u Zapadnoj Evropi uzdrmala je naše tržište rada koje nije ni približno stanju od prije jedne decenije.
Prvo, naši privatni poslodavci su zbog odlaska kvalitetne radne snage i nedostatka kadra bili primorani da povećavaju plate, da ponude bolje uslove rada, a neki od njih, doduše, rijetki, su legalizovali isplate plata.
Tako uopšte nikoga ne iznenađuje da inženjeri, ali i NK radnici iz najplaćenijeg javnog preduzeća u Republici Srpskoj, „Elektroprivrede RS“, odlaze da rade u privatne kompanije ili u Sloveniju, Njemačku, Austriju… Neki pravobranioci su otišli u „privatne vode“, otvorili advokatske kancelarije, a priča se da cijela javna uprava ostaje bez kvalitetnih pravnika. Programeri su naravno već i ranije napustili javni sektor, pa ih sada angažujemo i plaćamo pet puta skuplje.
Situaciju u zdravstvenom sistemu svi osećaju, a neki naši ljekari tvrde da su ih po primanjima stigli i konobari.
A zvanični podaci potvrđuju ove navode: plate u nekoliko djelatnosti koje obavljaju isključivo privatne kompanije su zaista veće nego u javnoj upravi za razliku od prije samo nekoliko godina. Istovremeno, plate onih koji su zaduženi za obrazovanje đaka su na nivou republičkog prosjeka 897 KM. Prosječna primanja zdravstvenih radnika su tek nešto veća od 1.000 maraka.
Privatne kompanije možda i mogu da zadrže kvalitetnog radnika ako mu ponude bolje uslove, ali u javnom sektoru ne mogu sa limitiranim platama, a većina i dalje neće jer ne shvata ozbiljnost problema.
Promjene se mogu očekivati tek onda kada lideri političkih stranaka, koji dijele „plijen“, počnu da cijene sposobne i u svojim redovima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu