U posljednjih pet godina BiH je ostala bez 349.000 stanovnika, a broj djece do 15 godina manji je skoro za trećinu. Rapidno se smanjuje i broj radno sposobnih stanovnika i broj stručnjaka, a sve je to je posljedica života u naopakom društvu.
Iako se politika svodi na “otimačinu za resurse”, građani se ne bune, nego, kad im dozlogrdi, bježe iz BiH, poručili su učesnici panel diskusije, koju je nedavno u Banjaluci organizovalo Udruženje “Oštra nula”.
Gorana Mlinarević, pravnica i borac za ljudska prava, smatra da su građani u velikoj mjeri sami krivi što žive u društvu sile i nepravde, jer su dozvolili da im moćnici oduzmu sve alate za borbu.
Ubijedili su nas da se demokratija svodi samo na izbore, a ekonomija na surovo tržište. Kada smo tek izašli iz rata, isprepadani i traumatizovani, prihvatali smo sve bez pogovora, pa i da živimo kao robovi u feudima moćnika – kaže Mlinarevićeva.
Ističe da je rezultat takve tranzicije i taj da se ljudi bune tek kada im dođe u pitanje doslovno goli opstanak ili glava na ramenima.
– Imamo proteste kada je neko ubijen, ili kad se grade male hidrocentrale koje zajednicama otimaju vodu za piće. Sve drugo prolazi bez pobune – rekla je Mlinarevićeva.
Profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, Vlade Simović, upozorava je da su BiH vlast i vlasništvo blisko povezani. Tako je, navodi, na posljednjim izborima, u izbornoj jedinici Banjaluka, bilo više od 350 kandidata za različite pozicije, ali svega njih dvadesetak se pojavljivalo na plakatima i u medijima.
– Upravo ti ljudi, koji su mogli da plate kampanju su, po pravilu, i izabrani, ne samo u Banjaluci, nego i u drugim dijelovima BiH – istakao je Simović.
Kako je postratna BiH tonula u beznađe i nepravdu, ljudi su se predavali letargiji. Ubijeđeni da ne mogu promijeniti ništa, mnogi su se odlučili za odlazak, naveo je Dalibor Savić, koautor istraživanja “Životne priče radnih migranata iz BiH”.
Da je BiH društvo surove nepravde, u kojoj postoje samo “blijedi obrisi socijalne pravde” saglasan je i Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava.
– Socijalne razlike su ogromne, dobar dio stanovništva živi u siromaštvu dok mu se svakodnevno krše prava, sam pojam „socijalnih prava“ se više i ne uzima za ozbiljno od strane vladajućih, a državne brige su usmjerene na stvaranje i rješavanje problema koji su odnarođeni od naroda i u totalnoj suprotnosti od potreba stanovništva – kaže Lučka za Srpskainfo.
Dodaje da je u takvoj situaciji i prostor za pobunu sužen jer je “teško izaći na ulicu i pričati o kršenju prava, onom ko mora brinuti kako da preživi dan, jer ima djecu, kojoj krče crijeva od gladi”.
– Dobar dio ljudi i ne misli o svojim pravima i ne mogu biti aktivni građani, jer nemaju kada, zato štood jutra do mraka rade bijedno plaćene poslove, pri čemu im se krše radna prava u društvu bez ikakve zaštite, dok im država reže i ostala socijalna prava – opisao je Lučka, dodajući da političke „elite“ upravo to i žele: društvo socijalne nejednakosti u kome će „na papiru“ ponekad propisati neka socijalna prava, ali će se potruditi da se ona u praksi ne poštuju.
– Naravno, uvijek ostaje pitanje šta će se desiti onog trenutka kada građani koji su bačeni na dno u pljačkaškoj privatizaciji i tranziciji, ne budu imali više apsolutno ništa da izgube – pita se Lučka.
Plastična čaša kao metafora surovog kapitalizma
Da bi slikovito prikazao razmjere socijalne nepravde i u BiH i na globalnom nivou Vlade Simović se poslužio plastičnom čašom za jednokratnu upotrebu, jer je ona, kaže, čedo konzumerizma i metafora surovog kapitalizma.
– Takve čaše se proizvode masovno. Radnici koji ih prave zarađuju jednu do dvije marke na sat, dok vlasnik fabrike zaradi 60 puta više. Onda se te čaše upotrijebe i bace i imamo problem sa zagađenjem okoline. Te čaše sakupljaju oni koji preživljavaju od 300 do 400 KM mjesečno i predaju ih poslodavcu koji se bavi reciklažom i na tome zarađuje milione. Dakle, ta obična plastična čaša dva puta u svom kratkom vijeku napravi ogromnu zaradu, ali samo dvojici ljudi – onom ko ih pravi i onom ko ih reciklira. Ostali su kolateralna šteta i gubitnici – objašnjava Simović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu