Epilog ove priče ćemo vam malo pokvariti, ali kraj ionako već znate. Hristos Vaskrse! Dvije najradosnije riječi u istoriji čovjekove vjere. Hristos je stradao, ali je vaskrsao. Izdahnuo je, a sad je živ! Uglavnom mislimo da je naše svakodnevno postojanje život, ali bolja riječ za to je vjerovatno preživljavanje. Istinski život je vječan, a omogućio nam ga je Hristos kad se izdigao iz mrtvih.
Šta zapravo znači da je Hristos, primivši naše ljudske patnje na sebe, omogućio da njegovo vaskrsenje bude i naše?
Cvjetna nedjelja
Sve počinje pretposljednje nedjelje pred Varkrs, koju nazivamo Cvjetna nedjelja. Značenje koje ona nosi opravdava ovaj vedar naziv – ovo je nedjelja bujanja prirode, u kojoj su najznačajnija njena dva posljednja dana: Lazareva subota, odnosno Vrbica, i Cveti, koji pada dan kasnije, u nedjelju.
Jevanđelje po Jovanu priča nam da, kad se Marijin i Martin brat Lazar smrtno razbolio, njih dvije su pozvale Hrista, njegovog prijatelja. Ali u trenutku njihove najveće nemoći on nije uradio – ništa. Ipak, četiri dana kasnije, u subotu, došao je na Lazarov grob i pozvao ga da izađe, što je on i učinio. Bilo je to Hristovo posljednje čudo – pobjeda života nad smrću, a nagovještava nam i nadolazeće Hristovo stradanje i vaskrsenje.
Ako vam se nekad desilo da se preuranjeno razočarate u nekoga jer ste očekivali da ta osoba odmah usliši vaše želje, i obuzela vas je bojazan da ćete ostati povrijeđeni, pomislite na ovu priču. Lazar je imao vjere u Hrista i dočekao je svoje spasenje.
Ko još ima čisto srce i nesputanu vjeru u dobro? Djeca, naravno. Zato je Vrbica ili Lazareva subota praznik dječje radosti, jer je polazeći u Jerusalim poslije Lazarevog čudesnog povratka u život Hristos rekao: „Pustite djecu k meni, jer takvih je carstvo nebesko“. Narod ga je dočekao svečano, noseći u rukama palmove grane, koje su u našoj tradiciji zamijenjene vrbovim. Otud i naziv praznika – Vrbica, kada djeca u crkvu nose cvijeće i vrbove grančice i ostavljaju ih tamo da bi se sutradan, na Cvijeti, one blagoslovile. Na Cvijeti grančice se dijele narodu, a od njih se pletu vjenčići koje stavljamo na glavu ili čuvamo kako bismo privukli napredak i zdravlje.
Svaki cvijet svoje značenje
U prošlosti bi na Cvijeti momci nosili cvijeće djevojkama, a svaki cvijet imao je svoje značenje iz koga bi one razaznale udvaračeva osjećanja. Bijele rade su prenosile želju da budete lijepe, dren da budete jake i zdrave, ljubičice da budete mirišljave i privlačne, vrbove grančice da budete napredne i uspješne, a ruža da budete rumene. Ovo cvijeće se ne unosi u kuću već se ostavlja u posude sa vodom u dvorištu da prenoći. Ponegdje se cvijeće potapa u vodu sa zlatnim ili srebrnim prstenjem i onda se tom vodom djeca umivaju, piše Žena Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu