Njegova kćerka Kristina oglasila se i navela da je njen otac završio Građevinski fakultet u Beogradu, da je živio na Banovom brdu, kao i da je preko ljeta radio na Adi.
– Moj otac je rođen u Beogradu, 1947. godine. Imao je 77 godina. Bez zdravstvenih problema. Bio je iz imućne porodice. Moj deka, njegov otac, bio je direktor Borbe, Ljubomir Stihović. Igrao je šah sa Brozom. Tata je pod uticajem svoje bake Italijanke, katolkinje, bio protiv komunizma. Bio je vrlo religiozan. Tatin deka, Leopold, takođe je bio katolik iz odreda Svetog Ignacia de Loyole. Originalno prezime mu je bilo Sticco – čita se Stiko, koje su tatini roditelji pretvorili u Stihović da bi postali Jugosloveni – započela je priču Kristina za Blic.
Prema njenim riječima, njen otac je živio u velikom stanu na Terazijama, a kada se vjenčao sa njenom majkom Vesnom kupio je dva trosobna stana prekoputa Hajata.
– Radio je u svojoj struci kao građevinski inženjer. Na primjer, projektovao je kuću Džeju sa kojim se i družio. Bio je veoma fleksibilan, osjetljiv na različite kulture, vjerovanja i nacionalnosti drugih ljudi. Stabilan i ambiciozan radnik. Direktor građevinskih firmi u Beogradu i Moskvi – kaže Kristina.
“Uvijek sam imala sve”
Onda dodaje da kada su živjeli na Novom Beogradu, njen otac Marijan bi dovodio romsku djecu kod njih u stan da se igraju sa njom.
– Uvijek sam sve imala, najskuplje barbike… Vodio me je u zoološki vrt, bioskop, pozorišta, koncerte. Ljetovali smo po mjesec dana u Crnoj Gori i Dubrovniku. Kasnije, kada je otišao za Moskvu, slao je barbike kojima sam davala imena po ruskim gradovima. Mama i ja smo se preselile kod njenih roditelja u naselju Šumice, u Strumičku ulicu gdje bi djeca iz cijele ulice dolazila da se igraju sa kuhinjama, dnevnim sobama, prodavnicama za barbike. Sve drugarice iz detinjstva su ga voljele. Kupio mi je stan na Zvezdari – dodaje ona.
Kristina dodaje da su njena mama i njen tata, ostali u prijateljskim odnosima kada su se sporazumno razveli.
– Redovno su se čuli i viđali. Posljednji put su se čuli početkom avgusta. Imao je svoju penziju i živio je na Banovom brdu, nije morao da radi na Adi Ciganliji – dodaje ona.
Zadobio teške povrede
Podsjetimo, osumnjičeni su u noći između 20. i 21. avgusta, oko 1 sat, napali muškarca M. S. (64) u napuštenom lokalu Vibit na Adi Ciganliji.
Kako je saopštio ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, M. S. je preminuo u Urgentnom centru 23. avgusta.
Teško povrijeđenog muškarca je pronašao prolaznik koji je vidio da M. S. ima povrede glave. On je odmah pozvao policiju i Hitnu pomoć.
Oglasio se prijatelj
Prijatelj M. S. je za Blic ispričao da on nije bio beskućnik, već čuvar, te da su ga pronašli tek ujutru.
– Ne mogu da vjerujem da je dijete moglo tako nešto da učini. Mi smo čuli da su ga u bolnici zaveli kao NN lice i da je prebačen na traumatologiju – rekao je.
Sagovornik je istakao da je M. S. bio dobar čovjek i da je imao kćerku koja živi u predgrađu Beograda.
“Jednoj djevojci su slomili vilicu”
– Obijali su lokale i lomili stolove i stolice. Isto veče kada su ga ubili su napali muškarca koji je bio sa djevojkom. Djevojci su slomili vilicu i nos – riječi su muškarca koji radi nedaleko od mjesta na Adi Ciganliji gdje su mladić (19) i dvojica šesnaestogodišnjaka nasmrt pretukla Marijana S.
– Sve što znam je ono što su mi rekle kolege. Navodno su tinejdžeri vandalski razbijali lokale. Lomili su stakla, stolice, stolove.. To veče su uništili sigurno 4 ili 5 lokala. Išli su redom i razbijali. Mislim da su bili pijani ili drogirani – kaže on.
Prijeti im kazna od 2 do 12 godina zatvora
Saslušanje mladića (19) održano je juče u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu, dok je saslušanje dvojice šesnaestogodišnjaka planirano u Višem sudu u Beogradu kod sudije za maloljetnike.
Tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu Siniša Zorić vodi istragu.
Osumnjičenima se na teret stavlja krivično djelo – teška tjelesna povreda sa smrtnim ishodom, a prema Krivičnom zakoniku, za ovo je predviđena kazna zatvora u trajanju od dvije do 12 godina, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu