Tijelo bebe dječaka koje su pronašli na obali pronađeno je u tamnoplavoj jakni sa bijelim šavovima odgovaralo je opisu malog Artina.
Naime, ovaj mališan snimljen je u pomenutom kaputu u izbjegličkom kampu u Kaleu, nedugo prije nego što su se on i njegova porodica ukrcali na prenatrpan čamac kako bi prešli Lamanš, a koji se potom prevrnuo.
Iako je Artinovo tijelo otkriveno 1. januara u blizini Karmoja na jugozapadu Norveške, norveškim vlastima je trebalo više od pet mjeseci da potvrde njegov identitet. Identifikacija je izvršena pronalaženjem i poklapanjem DNK, uz pomoć specijalista iz Univerzitetske bolnice u Oslu.
Svih pet članova Artinove kurdsko-iranske porodice izgubilo se u incidentu 27. oktobra 2020. – njegova majka, Šiva Mohamad Panahi, njegov otac, Rasul Iran Nezhad, njegova sestra, Anita koja je imala devet godina, i brat Armin koji je imao šest, prenosi Gardijan.
Ubrzo nakon ove nesreće tijela ostalih članova pronađena su prilično brzo, međutim Artin nije bio pronađen. On se vodio kao nestali sve dok formalna identifikacija nije uslijedila u ponedjeljak ove nedjelje.
Težak život porodice
Nakon prelaska iranske granice 7. avgusta 2020. godine, iz njihove kuće u Sardaštu, porodica se preselila kroz Tursku, a zatim je brodom otišla u Italiju prije nego što je stigla do izbjegličkog kampa u Kaleu.
Kako navode tamnošnji mediji, desetine hiljada drugih izbjeglica svake godine kreću na slična rizična putovanja, podvlačeći ogromne rizike koje ljudi preuzimaju da bi spasili svoje živote.
Tražitelj azila koji je prešao Lamanš iz Kalea prije samo nekoliko nedjelja i koji je sada smješten u hotelu u Londonu od strane Ministarstva unutrašnjih poslova, rekao je Gardijanu da dobro poznaje porodicu i da je živio pored njih u Kaleu danima pijre nego što su pokušali sudbonosni prelaz. On je za ovaj medij ispričao kako je porodica bila pod izuzetnim pritiskom krijumčara da pređu Lamanš.
Prema ijrečima ovog poznanika, da je porodica imala novca da plati skupljeg krijumčara, sigurno bi izbjegla ovaj incident i vjeruje da bi svi oni mogli biti živi i danas.
– Ako nemate novca, ne možete da spasite život. Morate da umrete – rekao je ovaj poznanik porodice.
Poznanik je ispričao da je sa dječakom Artinom proveo dosta vremena u kampu.
– Igrao sam se s njim svaki dan. Bio je tako sladak, divan i razigran. Naročito je volio da se igra sa fontanom sa pijaćom vodom u kampu i uvijek je želio da ide tamo kako bi mogao da se igra s vodom – ispričao je poznanik porodice.
On je još ispričao da je porodica živjela siromašno u Iranu, gdje su Kurdi progonjena manjina. On kaže da je Rasul Iran Nezhad ponekad radio noseći robu poput kućnih aparata na leđima preko planinskog pograničnog područja u kojem žive mnogi iranski Kurdi. Poznanik naglašava da je ovaj posao bio težak i rizičan i za one koji bi bili uhvaćeni slijedile su stroge kazne.
Kako tvrdi komšija nastradalog dječaka, porodica je odlučila da ode u nadi da će pronaći sigurnost za sebe i svoju djecu.
– Imali su puno nade u stvaranju novog života u Velikoj Britaniji. Šiva je imala mnogo lijepih snova za djecu. Željela je da steknu dobro obrazovanje u školama u Velikoj Britaniji, a zatim nastave fakultet. Anita je željela da postane glumica i već je prošla neke glumačke testove. Artin naravno nije razumio prelazak Lamanša i dostizanje Velike Britanije, ali dvoje starije djece jesu – ispričao je komšija porodice.
On dalje navodi da su oni shvatili su da su, pošto su napustili svoj rodni grad Sardašt putujući kroz Tursku, Italiju i Francusku, postali beskućnici. Kaže da su vjerovali su da ako mogu da stignu do Velike Britanije više neće biti u toj situaciji.
Ovaj poznanik porodice objasnio je da su se krijumčari u sjevernoj Francuskoj koristili različitim sistemima. Rekao je da su u Kaleu većina krijumčara bili iranski Kurdi, a u obližnjem Denkerku mnogi irački Kurdi.
Tražioci azila prolaze težak put
On objašnjava cijelu proceduru za tražioce azila. Naime, tražioci azila sa većim finansijskim sredstvima svoj novac mogu položiti u neformalnoj, tajnoj, “berzi” novca, ponekad u supermarketu ili maloj prodavnici i to je kako kaže kao neka vrsta podzemnog međunarodnog sistema za prenos novca.
Ako ljudi uspješno dođu u Veliku Britaniju, pozovu berzu i traže novac koji će biti prebačen krijumčaru koji organizuje prelaz. Ako prelazak ne uspije, novac se ne prenosi. Oni koji nemaju uopšte novca prisiljeni su da rade za krijumčare, pomažući im u prelasku graničnih prelaza prije nego što “zarade” besplatan prolaz u krhkom čamcu.
Oni koji imaju nešto novca, ali nedovoljno za “razmenu”, krijumčarima nižeg ranga plaćaju nešto manje novca da bi putovali u relativno dobrom čamcu sa novim motorom koji nije opasno pretrpan – objašnjava poznanik porodice.
Prema riječima tražioca azila, Artinova porodica se prvobitno obratila krijumčaru nudeći relativno siguran prolaz, ali ta osoba ih je odbila jer nisu mogli da priušte da mu plate šta je želio.
– Imali su vrlo malo novca, molili su porodicu i prijatelje da prodaju zlato kako bi mogli da plate krijumčaru i uspjeli su da prikupe 5.000 evra kako bi platili da cijela porodica pređe. Ali krijumčar je rekao da ovo nije dovoljno – priča on.
Kaže da je zadržao glasovnu poruku od Šive koja mu je rekla da ih je krijumčar odbio zbog nedostatka sredstava.
– Krijumčari su vrlo nepošteni. Nisu nas uzeli … Uzeli su neke od naših prijatelja koji su platili više novca – rekla je Šiva ravnim, očajnim tonom u poruci govorne pošte.
Prijatelj kaže da je zbog ovoga majka nastradalog dječaka bila beznadežna i razočarana, pa je tako novac dala drugom krijumčaru koji je naplaćivao manje.
– Ali, prisilio ih je da pređu po lošem vremenu u prenatrpanom čamcu. Rekao je da porodica treba da pređe da bi mu pomogla jer je dugovao drugom krijumčaru kojem je trebao da se oduži – priča prijatelj.
On kaže da su te noći talasi bili 70 cm, i da u ovakvim uslovima mnogi krijumčari nisu prelazili, jer je bilo veoma opasno. Međutim, porodica je bila suočena sa nemogućim izborom jer im je švercer rekao da ako ne pređu te noći, neće imati drugu priliku, a novac im neće biti vraćen. “Ako večeras ne pređete, samo idite, novac vam neće biti vraćen.”
– Ako mi kao tražioci azila nemamo zakonski način da postignemo bezbjednost, ne preostaje nam ništa drugo nego da se služimo ilegalnim putem. Na to je bila prinuđena porodica koja se utopila. Volio bih da mogu da se odmore u miru u sljedećem svijetu – rekao je prijatelj.
Preostala Artinova porodica je navodno obaviještena i njegovi ostaci treba da budu prebačeni nazad u Iran i sahranjeni, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu