Ova stranica naišla je na niz pozitivnih komentara, a mladi književnik koji je vodi rekao nam je više o sebi, a i kulturi u regionu.
Recite nam više o sebi. Ko sve stoji iza stranice „Radioaktivni komarac“?
Iza „Radioaktivnog Komarca“ stojim samo ja. Moje ime je Bojan Uzelac, iz Beograda sam. Rođen sam 1990. godine. Do sada sam napisao tri knjige „Ubod slobode i Đavolja igra“, „Statista“ i „Efekat duge“. Fejsbuk stranicu „Radioaktivni Komarac“ sam počeo da vodim prije šest godina, čim sam završio novinarstvo. Uporedo sam pokušao da radim kao novinar, ali se aktuelni pristup novinarstvu nije uklapao u moj sistem vrijednosti. Radio sam i poslove koji nemaju veze sa novinarstvom, ali su barem pristojini. Tako sam naučio razne stvari, upoznao neke divne ljude i shvatio kako se sve danas živi. Trenutno radim na četvrtoj knjizi. Moju treću knjigu „Efekat duge“ sam prodajem, nju možete naručiti preko stranice.
Recite nam više o Vašoj stranici? Kako ste došli na ideju da je pokrenete?
Lutao sam po medijskim kućama, redakcijama i bilo mi je jasno da se moje ideje ne poklapaju sa njhovim. Tako je i počela da niče ideja o portalu na kome bih mogao slobodno da iznosim svoje stavove i da pišem tekstove tretirajući ljude kao zdravorazumska bića. To je nekako išlo uz moju ličnost koja je uvijek težila ka slobodi, a ne prilagođavanju. Tako da se ovdje osjećam kao svoj na svome. Sve je dobro kada si iskren prema sebi.
Vaše objave nailaze na veoma pozitivne komentare, kako se osjećate povodom toga?
Naravno da mi to prija. Međutim, to je samo podstrek da budem još bolji. Još mi je draže kada vidim da ljudi koje sam promovisao dobijaju pohvale. Do sada je promovisano nekoliko stotina mladih umjetnika kako na društvenim mrežama tako i na sajtu koji je privremeno ugašen, ali će u skorijoj budućnosti biti ponovo dostupan.
Sav sadržaj koji objavljujete je kulturnog i edukativnog karaktera. Gdje nalazite sve informacije i čime se vodite kada birate ono što je zanimljivo/bitno?
Različiti su izvori koje koristim: knjige, dokumentarci, internet,… Uvijek gledam šta je meni zanimljivo, šta može da me podstakne na razmišljanje i možda da drugačije gledam na svijet. Važno mi je da priče ne budu senzacionalističke i plitke, nego iskrene i kvalitetne. U mnogim pričama vidim i promociju pravih vrijednosti.
Stranica nosi interesantan naziv. Zašto baš „Radioaktivni komarac“?
Radioaktivni Komarac je lik iz moje prve knjige koja se sastoji iz dvije novele: „Ubod slobode“ i „Đavolja igra“ (2014). U prvoj noveli „Ubod slobode“ se pojavljuje Radioaktivni Komarac čiji ubod osvješćuje i uklanja komplekse.
Na stranici kažete da je u pitanju „ubod kulture“. Koliko je po Vama ljudima na ovim prostorima baš takvo nešto potrebno?
Kada nestane neka civilizacija, ono što se „iskopa“ zove se kulturno nasljeđe te civilizacije. Dovoljno da se shvati, da je kultura zapravo najvažnija. Kultura je širok pojam. Važna je jer jača duh, širi vidike i tjera čovjeka da se više udubi i bolje rasuđuje. Na taj način diže čovjeka na jedan viši nivo. Ljudi bi bili više zainteresovani kada bi se o njoj pisalo i kada bi se ona predstavljala na zanimljiviji način.
Vaše objave su naišle na veliko interesovanje i preko 130 hiljada ljudi prati „Radioaktivnog komarca“. Koliko po Vama stranica poput Vaše mogu uticati na kulturnu osvještenost i širenje pozitivne misli?
Imam direktne primjere da utiče. Javljaju mi se ljudi koju su rekli da prije nisu bili zainteresovani za kulturu, ali da su zbog stranice krenuli da posjećuju kulturne događaje, isto tako oni koji nisu ranije čitali knjige, sada čitaju. Takođe sam organizovao i jedno književno veče, koje je bilo popunjeno. Dosta je velika interakcija i pronalaze se ljudi sličnih interesovanja, koji možda ne bi mogli tako brzo da nađu ljude koje zanimaju iste teme. Takođe dva para su se upoznala preko stranice i vjenčala. Šalio sam se da ja treba da im budem kum. Drago mi je da utiče, ali ništa to ne vrijedi ako se ljudi sami ne aktiviraju, jer društvene mreže su same po sebi dosta pasivne.
U opisu stranice kažete da na njoj nema mjesta za politiku. Da li je po Vama politika danas stala na put kulturi i kako Vi generalno vidite uticaj politike na kulturno-umjetnički život na ovim prostorima?
Na stranici sam obično ignorisao politiku, kao i aktuelni medijski svijet, kao da ne postoji. Oni sami po sebi me koče na svim mogućim nivoima. Odavno ne gledam televiziju, ali znam šta se dešava, jer kada sam poslao mejlove kulturnim institucijama u cilju promocije mladih umjetnika, događaja i podržavanja onoga što ja radim, niko nije ni odgovorio. Naravno, baš nasuprot tome oni koče sve one koje imaju samo dobru volju da pomognu kulturu. Za kulturu se izdvaja nikad manji budžet, a i raspodjela takvog budžeta je često problematična.
Smatram da neko želi da svi budemo na vrlo niskom nivou, kako bi lakše upravljao sa nama. Rad na duhu je pravi revolucionarni čin i jedini način da se stvari suštinski promijene. Takođe stanje u novinarstvu je loše, zato što se ljudi tretiraju kao da su polupismeni, tu nikako nisam mogao da pronađem svoju priču. Na radiju takođe, sve je na nivou neke jeftine zabave. Čak i kada sam nudio zanimljivosti koje sam prikupio to njima nije odgovaralo, govorili su mi da to nije za ljude sa ovog podneblja.
Kako to promijeniti?
Mora sistem da se promijeni, jer ovakav sistem nije po mjeri čovjeka i ljudske duše. Rešenje je u stvaranju i poštovanju svog sistema vrijednosti, van postojećeg koji forsira uglavnom ono što je negativno i zaglupljujuće. Stranica mi je dokaz da su grdno pogriješili i da svaka tema može zainteresovati ljude, ako se prikaže na zanimljiv način. Pa i internet radio, koji je jedno vrijeme radio i na kome se mogla čuti muzika 24 sata, mi je dokaz da ljudi vole da čuju i kvalitetnu, ne toliko komercijalnu muziku.
Internet tjera ljude da budu aktivni
Bojan Uzelac: Komarac je prisutan na Fejsbuku i Instagramu, a imao sam i sajt, radio i Jutjub kanal koji su služili za promociju mladih umjetnika. Mislim da je internet uopšte dobro mjesto ako će ljude natjerati da budu aktivniji. Tako su neki ljudi koji su bili promovisani na stranici, dobijali pozive da učestvuju na različitim kulturnim događajima. Takođe, ima dosta kvalitetnih umjetnika koji su pasivni i nemaju samopouzdanje. Međutim oni moraju da shvate da je to njihov život i da pored stvaranja, treba i predstaviti to što su napravili, tako da bi slobodno bez straha trebali s vremena na vrijeme da izađu u javnost i predstave sebe i svoja djela.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu