Odzvali su se dobri ljudi u velikom broju, pa bebe i mama više ne moraju da žive u sobi punoj vlage.
Georgina Tešanović i njene bebe mogu sada da borave u toploj i većoj sobi, koja je nekada bila kuhinja.
– Prostorija je počela da se renovira i prije nego što je priča o nama izašla u javnost. Bilo je ostalo samo da se postavi laminat i da se više puta okreče zidovi. U sobu smo se uselili prije nekih mesec dana. Čista je, velika – kaže nam kroz osmijeh Georgina Tešanović.
Nova soba je površine 16 kvadratnih metara i veća je od one od 10 kvadrata, u kojoj je donedavno bila sa sinovima, ali i sa mlađom sestrom koja, takođe, živi sa njima i koja joj od rođenja djece pomaže oko beba.
– Bebe su veselije, non stop se igraju. Bio im je potreban prostor, u staroj sobi morali su dosta vremena da budu u ogradicama, nije bilo mjesta za igru. A eto, dve bebe su mi i prohodale, sada će i treća – dodaje mama.
Georgina se zahvaljuje svima koji su joj pomogli.
– Javili su mi se i školski drugovi, mame koje su u isto vrijeme održavale trudnoću u Narodnom frontu u Beogradu. Stvarno mnogo, mnogo ljudi – ističe.
Georgina koja je po obrazovanju ekonomski tehničar, ne može da počne da radi dok djeca još malo ne porastu, pa joj je jedini izvor prihoda roditeljski dodatak i socijalna pomoć. Otac djece je nju i bebe napustio kada su dječaci imali sedam mjeseci.
– Bez ovakve pomoći ne bih mogla sama. Treba kupiti pelene, hranu pa ostale neophodne stvari. Ne bih mogla sama da kupim ni ogrijev koji mi je bio i najbitniji – kaže Georgina.
Ova skromna mama se, ipak, ne žali. Kaže da ima dosta ljudi sa sličnim problemima:
– Nismo gladni, imamo svega. Imamo drva što mi je, da opet kažem, bilo najpotrebnije. Sve je u redu.
Ipak, ostalo je nerešeno stambeno pitanje. Kuća u kojoj Georgina živi sa djecom i sestrom nije uknjižena, a javilo se dosta potencijalnih vlasnika – članova familije.
– Iz Opštine su nam obećali da će riješiti to pitanje i uzdam se u to obećanje. Najsrećnija bih bila kada bi se to dogodilo, mada bi mi bilo i teško da odem iz sela gdje živim 34 godine, a u ovoj kući sam već 27 godina – kaže nam.
Dodaje da je dovoljno da novi dom ne prokišnjava i nema vlage. Ništa više ne traži.
– Deca bi imala siguran krov nad glavom, makar do punoljetstva – poručuje.
Dok razgovaramo sa Georginom, ona i o najtežim stvarima priča kroz osmijeh.
– Mnogi ljudi me pitaju kako uspjevam da budem raspoložena i nasmijana. Neki školski drugovi nisu ni znali kakve probleme imam jer bih uvijek imala osmijeh na licu kada bi me sreli sa djecom. Takva i treba da budem. Mora se tako, a ništa nije vječno pa će se i svi naši problemi jednog dana riješiti. Uostalom, moja najveća želja je bila da postanem mama, ja sam djecu željela i liječila se kako bih tu želju i ostvarila – naglašava.
Georgina se posebno zahvaljuje organizacijama “Obrok za porodicu” i “Crveni krst” iz Loznice, kao i Milanu Pantiću iz sela Runjani kod Loznice i porodici Milićević iz Lipnjičkog šora koja im je poklonila ogrev i novčana sredstva. Ali naravno i svima koji su pomogli njoj i djeci. Kaže, da može, svima bi javno rekla koliko cijeni njihovu pomoć, piše Žena Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu