Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

BRANKO AKSENTIĆ NIJE DOČEKAO PRAVDU „Umirem, a ne znam ko je i zašto ubio moju ženu i sina“

Hronika
Autor:

Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Umirem, a neću saznati ko je i zašto ubio moju Milevu i sina Dragana, rekao je Branko Aksentić nekoliko dana prije nego što će i sam umrijeti u 72. godini, svojoj drugoj supruzi Grozdi sa kojom je proveo posljednje godine života.

Branko je godinama čekao i nadao se da će rasvijetliti ubistvo Mileve i sina Dragana koji su u vrijeme smrti imali 45, odnosno 26 godina života.

Mileva Aksentić i njen sin Dragan Aksentić ubijeni su 9. marta 1999. godine na kućnom pragu u selu Seferovci kod Srpca. Rafali su se, kako pričaju mještani, čuli kilometrima u daljinu, ali ubice kao da su u zemlju propale.

Istražioci su utvrdili da je majku i sina ubilo troje napadača, među kojima je, navodno bila i žena.

Identitet ubica do danas nije utvrđen, iako bliski članovi porodice i mještani sumnjaju na vrlo uzak krug osoba, a većina je bila i pod policijskom istragom.

I Branko je sumnjao, ali dokaza nije bilo. Danas, 21 godinu nakon stravičnog ubistva na groblju u Kobašima kod Srpca jedno pored drugog leže Mileva, Dragan i Branko, majka, sin i otac. Istovremeno, ubice su i dalje na slobodi.

Istragu u ovom slučaju vode Okružno javno tužilaštvo Banjaluka i Uprava za organizovani i teški kriminalitet MUP Republike Srpske.

– U vezi s Vašim upitom koji se odnosi na istragu o ubistvu Mileve i Dragana Aksentić, obavještavamo Vas da policijski službenici Uprave za organizovani i teški kriminalitet MUP RS, pod nadzorom nadležnih tužilaštava preduzimaju mjere i radnje u cilju rasvjetljavanja krivičnog djela – izjavila je za Srpskainfo Mirna Miljanović, portparol MUP RS.

Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Istraga

Ubistvo Mileve i njenog sina Dragana policiji je prijavljeno oko 22.30 časova, kada su komšije Aksentića začule više rafala ispred kuće i imanja na kojem su živjeli majka i sin.

Branko je u vrijeme ubistva bio u Njemačkoj, a ćerka na drugoj adresi.

Tokom uviđaja policija je pronašla 22 čaure, te više zrna kalibra 7,62 milimetra, no vrsta oružja koje su koristile ubice nije utvrđena.

Tokom obdukcije na tijelu majke i sina utvrđeno je više prostrelnih i ustrijelnih rana glave i ekstremiteta. Tokom istrage inspektori su saslušali blizu 50 osoba koje su na neki način bile povezane sa porodicom Aksentić.

Poligraf nije otkrio sumnjive izjave. Sa mjesta ubistva izuzete su čaure, a nakon vještačenja utvrđeno je da je jedan ubica pucao, dok su preostalih dvoje, među kojima je navodno bila i žena, nijemo posmatrali egzekuciju.

Kako bi tokom istrage utvrdili o kakvoj vrsti oružja se radilo, policija i inspektori su pretresli na desetine privatnih posjeda na kojima je pronađena velika količina nelegalnog oružja i municije, ali ne i oružje kojim je počinjeno ubistvo Aksentića.

Sa mjesta zločina izuzeti su brojni tragovi, prije svih otisci, a koji i danas „čekaju“ u bazi kako bi pomogli pravdi i jednom riješili ovaj „zaboravljeni slučaj“.

Obdukcija beživotnih tijela Mileve i Dragana, majke i sina koji su živjeli normalnim, radničkim životom, otkrila je koliko je ubica bio uporan da im ne pruži nadu u preživljavanje.

Najviše hitaca ispaljeno je žrtvama u glavu. Obdukcija je utvrdila da je Dragan pogođen i u lijevu lopaticu, lijevi pazuh, zatim sa tri hica u lice, desnu potkoljenicu i u vrat. Sve rane kod pokojnog Dragana bile su prostrijelne što ukazuje, kao i mjesta na kojima su pronađene čaure, da je ubica pucao iz neposredne blizine.

Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Osumnjičeni

Nakon niza saslušanja i poligrafa istraga je „spala“ na jedno ime. Čovjeka čiji identitet nećemo otkrivati, policija je čekala 11 godina, a kada se pojavio – ništa. Tokom kriminalističke obrade Osumnjičeni je priznao da poznaje Aksentiće, ali da je u vrijeme ubistva bio u Srbiji, odnosno Beogradu, te da ih nije ni mogao ubiti. Upućen je na poligraf i prošao je. Ono što će ostati zabilježeno to je da je uhapšeni imao podeblji dosije u policijama Mađarske, Republike Srpske i Srbije i to zbog višestrukih krađa.

Naime, pored potjernice koja je za njim bila raspisana zbog slučaja Aksentić, Osumnjičenog su tražili i zbog napada na mještanina na koga je nakon svađe bacio ručnu bombu. Ovaj napad se dogodio u vrijeme ubistva Aksentića.

Nakon svega pobjegao je u Srbiju, gdje je uhapšen takođe zbog krađa i osuđen na petogodišnju robiju koju je odležao u zatvoru u Sremskoj Mitrovici.

Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Umro ne dočekavši pravdu

Posljednji put sa Brankom Aksentićem, suprugom i ocem ubijenih, razgovarali smo 2011. godine. Branko je u međuvremenu umro, ne dočekavši pravdu, a nekoliko dana prije smrti svojoj drugoj supruzi sa kojom je podijelio posljednje dane života, rekao je da će umrijeti, ne dočekavši da sazna ko je i zašto ubio njegovu čeljad.

U nastavku ćemo prenijeti dio onoga što je Branko pričao tokom našeg posljednjeg susreta.

– Nakon ubistva Mileve i Dragana imao sam četiri infarkta i zahvaljujući operaciji na otvorenom srcu sa gotovo nikakvim šansama ipak sam ostao u životu i nadam se da ću dočekati dan kada će policija uhapsiti ubice. Kada su ubijeni, ja sam radio u Njemačkoj. Zazvonio je telefon i rekli su da mi je mrtva žena, sina mi nisu ni spomenuli. Da je i on ubijen, saznao sam tek po dolasku kući u Seferovce – govorio je Branko.

– Znam da mi sin nikada nije imao problema, da nije nikome bio dužan ili da je njemu neko bio dužan. Isto tako je i sa suprugom. Kada sam radio u Njemačkoj u vrijeme dok su supruga i Dragan još bili živi iz kuće je nestalo oko 50.000 maraka i taj slučaj nikada zbog sramote nisam želio prijaviti policiji – ispričao je Aksentić.

Aksentić je tokom posljednjeg razgovora u nekoliko navrata ponovio da ubice nisu kako je rekao došle iz „daljine“, već „blizine“ i da je među njima neko ko je odlično bio upućen u to da Aksentići imaju ušteđevinu.

Šokantna priča oca nastavila se i drugim činjenicama koje su morale biti poznate policiji i inspektorima koji su ranije radili na rasvjetljavanju ovog slučaja.

Branko Aksentić se tako prisjetio da nakon ubistva njegove supruge i sina nikada nije pronađen ključ od prostorije u kojoj je gotovo uvijek držao ušteđevinu.

– Novac sam držao uvijek u jednoj prostoriji i taj ključ je bio kod supruge. No, mjesecima prije nego što će se dogoditi ubistvo, rekao sam supruzi da novac, oko 12.000 maraka, iznese iz te prostorije i da ga stavi na tavan, što je ona i učinila. Kada su ubijeni, taj ključ nije pronađen – rekao je Branko.

Prema zapisniku iz policije motiv ubistva Aksentića je nepoznat, jer nije utvrđeno da su ubice preturale po kući prije ili nakon ubistva Mileve i Dragan, barem ne tu noć kada se ubistvo dogodilo.

Branko tvrdi da su se ubice vratile dan nakon ubistva i da su bili u kući.

– Nisu oni razbacali stvari po kući, ali se u ormaru u kome su stajale te stvari vidjelo da su one bile pomjerane, a u kući na stolu je bio razbacan veći broj fotografija. Šta će kome te fotografije, a moja supruga i sin ih sigurno nisu gledali – ispričao je Aksentić.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO