To su stvari nužne za naše emocionalno i fizičko blagostanje. Ova sociološka definicija u ovom trenutku djeluje nestvarno jer naše blagostanje je narušeno kovidom koji je upravo u tom elementu našao da poremeti apsolutno sve.
Ovako u razgovoru za Blic priča dr Zoran Vučinić, penzionisani epidemiolog iz Užica. Tokom duge karijere sagovornik, đak operativne srpske epidemiološke škole, gasio je mnoge epidemije, uvek u njihovom žarištu. U ovom trenutku, kaže on, nalazimo se u veoma nezahvalnom položaju, ne samo u Srbiji nego na čitavoj planeti.
– Nažalost, dobijamo nove definicije koje još ne možemo da prihvatimo jer su strane ljudskom biću. To su dostupne epidemiološke mjere, jednostavne samo na prvi pogled. Kako samo pred sociološkom definicijom koju sam spomenuo tužno, ružno i nestvarno djeluje nova: “Održavajte razmak, nosite maske i perite ruke”. Mi smo zaboravili na rukovanje. E, tu se krije najveći problem korone koja je uletila u najosjetljiviji dio čovjeka. Zato, sve ovo meni djeluje kao početak ili modifikacija Darvinove teorije o održanju vrste. Korona je dokazala veliki stepen naše ranjivosti, sebičnosti i lažne solidarnosti, kao i sporost u reagovanju u kriznim situacijama kaže on.
Doktor Vučinić ističe gdje se najviše griješi.
– Zabluda je da je kovid bezazleno oboljenje, a epidemija je izmakla epidemijskoj kontroli. Brojke su katastrofalne i nezahvalno je predviđati dnevni broj oboljelih. Čekaju nas teški mjeseci. Dalji razvoj događaja zavisi od discipline stanovništva. Ostaje nam da vjerujemo u nju i da molimo Boga da nam sačuva zdravstvene radnike. Greška je načinjena nesnalaženjem u potiranju sociološke definicije o blagostanju od koga smo daleko. Izgubili smo dosta vremena u bespotrebnim pričama, licitirali brojevima, bavili se nebitnim stvarima, mjesec dana smo potrošili na priču oko povratka turista koji nisu pogoršali epidemiološku sliku. Moramo povratiti povjerenje u struku i krizni štab, bez obzira na sve greške koje se neminovno javljaju u ovakvim situacijama. Jedino što može da se nazire kao svetlo na kraju tunela je vakcina, ali smo daleko od nje, treba preživjeti do nje – ističe epidemiolog.
On je objasnio ovu konstataciju, s obzirom na to da svakodnevno možemo čuti da je vakcina sve bliže.
– Nije problem samo napraviti efikasnu i bezbjednu vakcinu. Problem je proizvodnja i distribucija. Čovječanstvu treba možda šest milijardi doza. Ta vakcina je osjetljiva kao svi biološki preparati i traži poseban hladni lanac, način čuvanja. Kako toliko vakcina prevesti iz Amerike u Evropu, ona se transportuje u specijalnim kontejnerima sa temperaturom od minus 80. Čekajući vakcinu mi moramo da obnovimo monitoring hladnog lanca – dodaje on.
Evo šta je rekao o širenju zaraze u noćnim klubovima.
– Ranjivi smo i sebični kao rasa, a virus je jak, nepredvidiv, zagonetan. Zatvaranjem noćnih klubova ne rješavamo problem. Kamo sreće da su oni jedina mjesta gde se virus širi. Naš svakodnevni život je doveden u pitanje. Šta ćemo sa gradskim prevozom, radnim organizacijama. Ako hoćete da se vratimo unazad, izgleda da su jedine dvije prave mjere koje je država sprovela bile karantin i, vjerovali ili ne, izgradnja dvije nove bolnice koje jedva čekam da budu gotove. Sve ostalo korona je uspjela da mimoiđe. Evropa bukti, brojke su zastrašujuće. Srbija još ima šansu, a to je jak zdravstveni sistem – požrtvovani ljekari, medicinske sestre, kompletnu ekipu na prvoj liniji fronta. Oni su naša jedina nada. Ali, oni će doći u fazu zamora. Zato sebičnost koju nosimo moramo da eliminišemo. Prilagodimo naše ponašanje situaciji koja nije ružičasta. Druge mjere nemamo na raspolaganju. I kada se izađe iz karantina korona će biti opet prisutna, a znači li to da ćemo malo živjeti na suncu pa malo pod zemljom. Ne, mi moramo da naučimo da živimo, “plešemo” sa koronom – rekao je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu