Svijet

BUDITE NA OPREZU! Kako da sačuvate PSIHIČKO ZDRAVLJE tokom trajanja socijalne IZOLACIJE

Mjere ograničenja kretanja, odnosno socijalna distanca i izolacija, predstavljaju specifičnu formu zdravstveno-epidemioloških mjera koje se primjenjuju u cilju sprečavanja širenja infektivnih agenasa među ljudima. Ovakve mjere, iako primjenjene u cilju kako individualne, tako i kolektivne zaštite, mogu u velikoj mjeri uticati na psihički život izloženih pojedinaca, piše doktorka Milica Pantić u radu koji je objavljen na sajtu Udruženja psihijatara Srbije, a koji prenosi poslovni portal eKapija.

BUDITE NA OPREZU! Kako da sačuvate PSIHIČKO ZDRAVLJE tokom trajanja socijalne IZOLACIJE
FOTO: MASSIMO PERCOSSI/EPA

Socijalna izolacija prevenira širenje infektivne bolesti odvajanjem ljudi koji su oboljeli i onih koji su pod povećanim rizikom od oboljevanja, od onih koji su zdravi.

Svaka osoba reaguje drugačije na situaciju socijalne izolacije. Pojedinci mogu osjećati anksioznost, zabrinutost ili strah; neizvjesnost ili frustraciju; usamljenost; ljutnju; dosadu; ambivalenciju; mogu imati želju za alkoholom ili depresivne simptome kao što je osjećaj beznadežnosti, izmjene apetita i ritma sna. Takođe, može doći i do pogoršanja tegoba osnovne somatske ili psihičke bolesti.

Stresori tokom boravka u socijalnoj situaciji mogu se odnositi na:

  1. Frustraciju i zabrinutost u vezi sa izolacijom, što se prije svega odnosi na gubitak uobičajnih rutinskih aktivnosti i ograničen socijalni i fizički kontakt sa drugima;

 

  1. Neadekvatan pristup regularnim medicinskim uslugama i medicinskoj njezi.

 

  1. Neadekvatnost informacija, kao što je manje ili nedovoljno informacija od strane službi javnog zdravlja, konfuzija u vezi sa razlozima socijalne izolacije i sl.

 

  1. Neizvjesnost u vezi dužine trajanja socijalne izolacije.

 

  1. Strah od toga da je pojedinac već lično inficiran ili od prenošenja infekcije na druge, prije svega članove porodice.

Stresori nakon socijalne izolacije:

  1. Finansijski gubitak. Odsustvo sa posla, cijena medicinske njege, i drugi neplanirani finansijski izdaci mogu rezultirati socioekonomskim distresom, posebno kod onih sa nižim prihodima;

 

  1. Stigmatizacija u slučaju sumnje ili zaraženosti infektivnim agensom. Stigmatizacija i odbijanje od strane komšija, kolega, prijatelja, čak i članova porodice može biti manifestovana tako da se pojedinac tretira drugačije, a mogu biti i upućivani stigmatizujući komentari. Stigma može biti povećana ukoliko se radi o pojedincima koji pripadaju posebnoj etičkoj ili religijskoj grupi.

 

  1. Vraćanje u uobičajene profesionalne i socijalne aktivnosti. Povratak na posao i na uobičajene socijalne aktivnosti može potrajati par dana do nekoliko nedjelja ili mjeseci. Imajući u vidu da je potrebno izvjesno vrijeme za povratak regularnim aktivnostima mogu se javiti zabrinutost, anksioznost i frustracija.

Tokom ovih posebnih i stresnih situacija, svaka osoba u izvjesnoj mjeri može podržati samu sebe prije svega razumijevanjem realnih rizika po sopstvenu egzistenciju u datim okolnostima, potom zauzimanjem za sebe i svoje potrebe i ličnom edukacijom o temi od interesa, povezivanjem sa drugim ljudima i sl.

U izvjesnim slučajevima prethodno navedeno nije dovoljno da bi se osoba osjećala bolje jer tegobe u izvjesnom smislu prevazilaze okvire u kojima bi samopomoć imala efekta, pa je u tom slučaju neophodna stručna, medicinska pomoć.

Mjere za poboljšanje psihičkog zdravlja tokom trajanja socijalne izolacije:

  1. Koristiti komunikaciju kao vid intervencije. Jasna, razumljiva i praktična komunikacija može da redukuje neželjene psihološke reakcije. Potrebno je obezbjediti brzu, ponavljajuću, razvojno i kulturološki adekvatnu komunikaciju o prirodi bolesti, razlozima socijalne izolacije i drugim esencijalnim informacijama.

 

  1. Olakšavanje komunikacije sa voljenim osobama. Poznavanje uslova u kojima se nalaze voljene osobe može imati snažan efekat na emocionalno zdravlje pojedinaca koji su u socijalnoj izolaciji.

Prije nego što se krene sa socijalnom izolacijom neophodno je ostaviti dovoljno vremena da se naprave odgovarajući dogovori sa voljenim osobama. Tokom trajanja izolacije treba omogućiti korišćenje savremene tehnologije u cilju održavanja kontakta sa voljenima.

 

  1. Pripreme za socijalnu izolaciju. Stanovi, kuće i ustanove u kojima se sprovodi socijalna izolacija trebalo bi da imaju adekvatnu hranu, namještaj, medikamente za svo vrijeme trajanja ograničenja kretanja.

 

  1. Učinite sve da se osjećate što bezbjednije čistite stan, nabavite maske i rukavice, vodite računa o higijeni.

 

  1. Redukovati dosadu u vrijeme izolacije. Planiranje svakodnevnih aktivnosti može da pomogne u redukciji dosade i da ublaži fokusiranje na simptome i osjećanje izolacije od porodice i prijatelja.

 

Omogućavanje pristupa internetu i socijalnim medijima je važno za održavanje socijalnih mreža i komunikacije tokom socijalne izolacije.

 

  1. Zadržite rutinske aktivnosti – radite od kuće u koliko vaš posao to dozvoljava, imajte uredne obroke, gledajte omiljene TV emisije zabavnog karaktera, filmove sa humorističkim sadržajem.

 

  1. Odradite on-line kurs, naučite novi strani jezik ili usavršite neki od poznatih, osjećaćete se mnogo bolje.

 

  1. Uživajte u sunčanim zracima na svojoj terasi ili u dvorištu i vježbajte. Održavanje dozirane fizičke aktivnosti pomaže da se organizam opusti i um smiri. Praktikujte ih redovno.

 

  1. Povežite se virtuelnim putem sa ljudima koje volite, izbjegavajte da tokom razgovora potencirate aktuelnosti COVID-19 pandemije, zajedno osmišljajte šta sve možete da radite dok ste sami i u kućnim uslovima.

 

  1. Iskoristite vrijeme za povezivanje sa sobom, njegu sebe i rad na sebi u svakom smislu.

 

To što ste sami ne znači da ste usamljeni. Ako znate nekoga ko je sam tokom pandemije, zašto ga ne pozovete telefonom? Tako možete uljepštati sebi i njemu dan.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije