Namjerno ostavljenim rupama u izbornom zakonodavstvu u BiH bavimo se samo oko izbora, kada neko shvati da je pokraden, ali brzo svi utihnu, valjda računajući da će jednog dana moći da vrate prevarom. Cenzus je ostao isti, na biralištima nema kamera ni skenera listića, na biračkim spiskovima su imena hiljada mrtvih glasača, spekuliše se o nestanku tona papira za štampanje izbornog materijala, glas kupuju za 50 maraka, zaposleni u javnoj upravi su primorani da glasaju.
Potvrđene rezultate izbora saznaćemo tek mjesec dana po glasanju. Kao da nas je koliko i Kineza. Kao da su „bugarski vozovi“ (i ostale metode izbornih prevara) vječito parkirani na stanici zvanoj BiH.
Gospodo čuvari izbora, šta ćemo sa kupoprodajom mjesta u biračkim odborima? Možda to zna više od 20 „nezavisnih“ kandidata za predsjednika RS. Moguće je da među njima ima fanatika ubijeđenih u dobar rezultat, vjerovatno neki žele da u biografiji imaju zabilježen i taj momenat, ali je sigurno da su neki od tih ljudi podmetunti od strane vodećih partija s ciljem da od njih kupe pripadajuća im mjesta u biračkim odborima.
S tih pozicija, kažu iskusni, može dosta da se uradi na štimanju rezultata od okretanja glave do aktivnog učešća u malverzacijama.
Kako onda privući novog glasača i ubijediti ga da njegov glas nešto znači, da neće biti pokraden? Nikako. Zato su izborni rezulati takvi kakvi jesu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu