Kolumne

Čekanje može da ubije

I u Srpskoj su pojedine firme počele da obavještavaju svoje zaposlene da će, u slučaju bojkota vakcinacije protiv korone, na posao moći da dolaze samo ako se redovno budu testirali.

Čekanje može da ubije
FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA

To je kod nas izazvalo priličnu buru reakcija, iako je identično pravilo u zemljama regiona, a posebno u Evropi, već postalo praksa. Kod njih nevakcinisani gotovo ni u jedan javni objekat ne mogu da uđu, bez dokaza da su negativni na koronu. I samo će zluradi povjerovati da sve te vlade mrze svoje građane, umjesto da shvate i prihvate da je to još jedan pokušaj sputavanja ove pošasti koja nas je već preskupo koštala, i to u svakom pogledu.

Takođe, jasno je da vakcinacija nije obavezna i da niko nikoga ne može da natjera da zavrne rukav. Niti to treba da radi, kad već ima „lijeka“ i za antivaksere koji, osim slobodne volje da se vakcinišu ili ne, imaju pravo na još jedan važan izbor. A to je – hoće li se prilikom odlaska na posao, u šoping ili restorane, teretane ili bioskope, testirati brzim antigenskim ili PCR testom. Vala, malo li je…

Jeste da ova testiranja koštaju, ali je za protivnike vakcina ova varijanta sigurno kudikamo prihvatljivija, nego da posjete neki vakcinalni punkt. Zbog ovakvog njihovog stava stvarno niko ne treba da se ljuti i buni.

Neće se, svakako, ljutiti ni antivakseri koji će, da bi normalno radili i živjeli, morati da se testiraju svakih par dana, jer je to, naravno, njihov izbor. Sve u svemu, imaćemo i site vukove i ovce na broju.

Pročitajte još

Međutim, od toga kako će sistem doskočiti antivakserima više intrigira pitanje zašto neko odbija da primi vakcinu protiv korone, koja je u RS odnijela više od 4.000 života. Zašto, kad je dokazano da imunizovani mogu da se zaraze, ali da rijetko završavaju u bolnicama, a još rjeđe na respiratorima ili, ne daj bože, u mrtvačkim vrećama.

Dok su jedni omađijani najmaštovitijim teorijama zavjere, drugi su jednostavno odlučili da – čekaju, a šta i do kada, ni oni sami tačno ne znaju. Čekam još, da vidim šta će biti, šturi je odgovor mnogih koji sumnjaju da vakcina može da ih zaštiti, da ne budu još jedan kovid pacijent koji se u nekoj bolnici bori za život.

Nažalost, u tom čekanju mnogi su se zarazili, zaglavili u bolnici, priključeni na repirator. Sedmicama su se patili, pa – umrli… Onda su mnogi članovi njihovih porodica, koji su i sami bili sumnjičavi, brže-bolje zakazali vakcinaciju, jer su na svojoj koži osjetili da sa koronom nema šale i da ova bolest rijetko kad daje drugu šansu.

Međutim, skupo su platili ovo saznanje, a do kraja života proganjaće ih misao da je njihov sin, brat, otac, mogao da preživi, samo da je malo manje čekao. Pratiće ih griža savjesti da su mogli da utiču na svoje najdraže da se na vrijeme zaštite, a ne da svi zajedno vijećaju kako je vakcina nešto od čega treba bježati kao đavo od krsta.

I sad na respiratorima imamo ljude u najboljim godinama koji su, valjda, čekali da vide da li će vakcina nekoga ubiti ili šta već. Daj bože da dočekaju da je i oni prime.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije