U vrijeme kada je kod nas cvjetalo štancanje diploma, a kao biznis model pojavile se i privatne srednje škole, već je jasno bilo da će se svijet okrenuti potpuno drugom principu i da te naše diplome uskoro neće ništa vrijediti. Danas već i ne vrijede. Jer nisu zasnovane na znanju i to se vidi „iz aviona“.
U razvijenom svijetu se već jedino znanje traži i plaća, a nije daleko ni vrijeme kada će i kod nas to biti tako. U nekim prosperitetnim branšama, kao što su IT ili bilo koja oblast zasnovana na novim tehnologijama i pristupu, to već i jeste tako.
Ista je stvar i sa srednjim školama. Naše maturske diplome gube težinu, jer učenici ne znaju ono što im piše u svjedočanstvima ili im to znanje u današnjem svijetu baš i ne treba. Niko neće da ga plati.
U takvoj situaciji nema druge nego da se okrenemo nekim promjenama, pa makar i kasnili za njima minimalno deset godina. Imali smo do sada više „reformi“, ali kako reče i sama ministarka prosvjete, novo vrijeme diktira nove promjene.
I veći bi to problem mogao biti, ispostavlja se, za nastavni kadar i škole, nego za klince. Djeca se i sama edukuju, jer sve što im treba da bi se sa 15 godina bavili programiranjem su internet konekcija i zainteresovan um. Ne uči se to, kažu, u školi. Kada sa takvima razgovarate, vidite da gotovo pa i ne pričate istim jezikom. Ali nisu svi ni takvi, pa mnogima i dalje treba i učitelj, i usmjerenje, i obrazovanje.
Većinu njihovih nastavnika i škola je, istovremeno, vrijeme pregazilo, a tržište rada i četvrta tehnološka revolucija prijete da im ukinu radna mjesta. Ko ne bude u stanju da se prilagodi, teško će opstati.
Ono što se ne smije dogoditi jeste da u tome budu prepušteni sami sebi. Nastavnicima sistem mora da bude podrška, pa i pokretač promjena. Bez njih, ipak, nema obrazovanja, a bez kvalitetnog obrazovanja, uče nas baš prethodne decenije, nema ni znanja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu