Ona je dolaskom nove vlasti, više nego ikada, u najboljem slučaju pozornica sa četvororazrednim glumcima, koji ne mogu uvjerljivo da zabave publiku. U najgorem slučaju, cirkus sa raznoraznim žonglerima, pantomimičarima, klovnovima, čudnim stvorenjima čije se pojave i ponašanja publika grozi, ali ih ne može prestati gledati.
Čast izuzecima, njih je jako malo. Čak i kada se odvaže i progovore, njihov glas se slabo čuje. Zašto? Pa zato što su razum, znanje i smislen govor mana, a ne vrlina, nepoželjna osobina u našem društvu.
Druge vrijednosti danas imaju primat. Važnije je da je govornik glasniji, bahatiji, vulgarniji, besmisleniji, jer tako valjda izgleda pametniji ili kao neko „s kim nema šale“.
Upravo to je danas Skupština grada – mjesto za razmjenu uvreda, forsiranje ličnih i političkih interesa, skečeve raznih vrsta; ukratko, predstava za narod koji jedino vidi „taj sukob“ koji je priređen samo za njih.
Kada se ugase kamere ili kada kroče van sale Skupštine grada, taj “sukob” prestaje. Nema rovova u kojima se odbornici kriju od neprijateljske strane, nema policije ili obezbjeđenja koje razdvaja „zavađene“ . Samo se mogu vidjeti oni isti predstavnici građana koji se sa „zakletim neprijateljima“ iz skupštinske sale šale, rugaju jedni drugima, pričaju viceve, razmjenjuju brojeve telefona… Koja je svrha takvog ponašanja? Ubiranje političkih poena kod građana, jer nikada nije rano za kampanju, ali i kod stranačkih šefova kojima Skupština grada služi za potkusurivanje s drugom stranom.
Građani to ili ne znaju ili ne žele da vide. Za sada je važniji zabavni elemenat, jer u Banjaluci se već mjesecima priča da su prenosi zasijedanja ovog saziva Skupštine gledaniji nego ijedan prije. To samo pokazuje da popularna metafora „dajte narodu hljeba i igara“ više ne važi. Sada su došla „nova vremena“ u kojima „više ništa neće biti kao prije“ (omiljene reči gradonačelnika Draška Stanivukovića). U ovim „novim vremenima“ narodu izgleda više ne treba hljeba, sada samo traže igre, što veći cirkus – to bolje.
Pa, ako je već tako, onda bi gradska administracija trebala da promijeni praksu. Umjesto što iz budžeta plaćaju dvije televizije da prenose taj „spektakl“, možda bi oni trebali naplaćivati gledanje. Što da ne? Ako hoćete da pogledate pozorišnu ili cirkusku predstavu, morate kupiti ulaznicu, pa što ne bi Grad Banjaluka naplaćivao mogućnost gledanja cirkusa zvanog Skupština grada.
Tako bi mogli riješiti i trenutno najveći problem Banjaluke – manjak prihoda u budžetu grada. Dosadašnja praksa je pokazala da bi to bio uspješan poduhvat, jer ne manjka onih kojima je zabava na prvom mjestu i koji su spremni da plate bilo koju cijenu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu