Sa osvojenih 45,08 odsto glasova, Tomašević je ostavio u prašini kandidate stranaka koje posljednijih trideset godina vedre i oblače. A da li nastaviti u tom stilu biće jasno 30. maja, kada se održava drugi krug lokalnih izbora u Hrvatskoj. Snage će mjeriti sa Miroslavom Škorom iz desničarskog Domovinskog pokreta (osvojio 12,18 glasova).
Čim je objavljeno kakve je rezultate ostvario, Tomašević je dao prvo obećanje – da “neće prodati dušu đavolu”. Mediji u Hrvatskoj mu daju šansu da to i dokaže, od jutros su stranice tamošnjih sajtova pune hvalospeva i ocijena da je pokazao da se trud i rad isplate a da je narod konačno rekao “ne” korupciji i lošoj vlasti.
Ide se dotle da se ocijenjuje da je uspjeh koji je ostvario doveo do toga da je “Tomašević najvažniji novi hrvatski političar još otkako je Zoran Milanović 2007. godine naslijedio Ivicu Račana na mjestu predsjednika SDP”. Već je proglašen i za novog šefa opozicije.
Tomašević je tako u praksi pokazao da se vjetar promjene širi, i da se poslije Crne Gore i Bosne i Hercegovine razduvao i na Hrvatsku. Poslije političara čije su biografije sve pune skandala, na scenu stupaju “mladi lavovi ” neokaljanog imena i novom političkom agendom.
Nogu je prvi povukao Dritan Abazović, pa Draško Stanivuković, a sad je na redu Tomašević. Sušta je suprotnost doskorašnjeg prvog čovjeka Zagreba i nedavno preminulog Bandića, a čija je donedavna zamjenica Jelena Pavičić Vukičević iz Stranke rada i solidarnosti završila na trećem mjestu sa osvojenih 11,1 4 posto.
Građanima glavnog grada Tomašević je ponudio novu politiku – zeleni Zagreb, ekološki svjestan i očišćen od korupcije. Ali, krenimo redom. Ko je Tomislav Tomašević?
U školi ga zvali Senf
Rođen je u Zagrebu, a u osnovnoj školi je dobio nadimak Senf. Drugari iz klupe su ga, kako pišu mediji, tako nazvali jer ih je njegovo skraćeno ime asociralo na senf jedne poznate marke.
Upisao je Pravni fakultet u Zagrebu, ali ga je na trećoj godini napustio jer je shvatio da ga više zanima proučavanje društvenih promjena i učestvovanje u njima.
Riješio je da upozna neprijatelja prije nego što ga pobijedi, diplomirao politikologiju na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka, a na britanskom “Kembridžu” je magistrirao iz oblasti životne sredine, društva i razvoja.
Široj javnosti poznat je kao srčani ekološki aktivista. Sa 16 godina priključio se Zelenoj akciji i učestvovao u rješavanju brojnih ekoloških, prostornih i društvenih problema u Zagrebu.
Borio se protiv gašenja fabrike tekstila “Kamensko” i izgradnje spalionice otpada, a vrhunac njegovog aktivizma bila je borba da čuvena Varšavska ulica u centru Zagreba ostane pješačka zona.
Aktivizam je sa ulice preselio u institucije, bio je član Vladinog Savjeta za mlade, Savjeta za zašttitu okoline, i odbornik u Skupštini grada Zagreba. Na parlamentarnim izborima 2020. godine postao je poslanik tada okupljene političke platforme “Možemo” u Hrvatskom saboru.
Već se jednom kandidovao za gradonačelnika Zagreba, 2017. godine, ali očigledno hrvatska prestonica tada još nije bila zrela za njega.
Preokret koji se dešava jednom u dvadeset godina
Čime se sada preporučio biračima pa su odlučili da zaokruže njegovo ime? U kampanji je nudio jeftinije i kvalitetne komunalne usluge i svima dostupne javne usluge (vrtići, škole, bolnice, starački domovi), povećanje zaposlenosti, a naročito mladih, kroz zelenu industrijalizaciju i razvoj društvenog preduzetništva.
Činjenica je i da nije samo program bio odlučujući, zato mediji i ističu da su Zagrepčani glasali izvan uobičajenih ideoloških okvira, što se dešava “jednom u dvadeset godina”.
U analizi uspjeha Tomaševića može se čuti i da nije imao teške protivnike. U tome ima istine, dovoljno je samo sjetiti se riječi Dražena Lalića sa Fakulteta političkih nauka koji je rekao da čim Davor Filipović, kandidat za zagrebačkog gradonačelnika zine, njegova HDZ “izgubi stotinu glasova“.
I zaista, gdje se krija tajna Tomaševićevog uspjeha? Treba li tražiti sličnost sa promjenama u Crnoj Gori i BiH? Poslije čak 22 godine vladavine u prestonici Republike Srpske, SNSD Milorada Dodika više nema vlast u Banjaluci, a Abazović je poslije 30 godina vladavine poslao DPS Mila Đukanovića u opoziciju.
Hrvatski analitičar Davor Đenero za Blic kaže da ne treba, i ističe da Tomaševićeva priča ima sličnosti sa onim što se dešava u Njemačkoj i rastom podrške stranke Zelenih.
– U Hrvatskoj drastično pada podrška socijaldemokratskoj opciji, a raste strankama koje su u zelenom civino društvenom političkom polju. Tomašević se zadnje dvije tri godine afirmisao kao ključni protivnik vladajuće koalicije u Zagrebu, i veliki broj građana ga je još dok je Bandić bio živ prepoznao kao jedinog garanta kraja Bandićeve vladavine. To je i ključni razlog zašto se Tomašević afirmisao kao važni akter – napominje Đenero.
U svemu tom eveliku ulogu ima i činjenica da je pokupio glasove Socijaldemokratske partije Hrvatske, dominantne stranke lijevog centra, ali i Hrvatske narodne stranke, liberalno demokratske političke opcije.
– Uz to, ojačao je podršku ljudima koji nisu bili glasači, mladim ljudima, ali i apstinentima o čemu svjedoči podatak da je izlazak na birališta u Zagrebu veći nego ranije – ističe Đenero.
Tomaševićeva opcija jeste sada treća nacionalna snaga, dodaje on, ali ih u Zagrebu čeka veliki ispit.
– Oni su treća nacionalna snaga zbog uspjeha u Zagrebu, u Istri i Splitu su, recimo, nešto malo napravili. Sada će biti dnevno na preispitivanju, pokazali su da znaju sjajno javno zagovarati svoju politiku, da odlično kombinuju političke kampanje, biraju teme u fokusu i artikulišu javne politike. Sad treba da vidimo da li znaju i sprovoditi svoj program, da li će položiti taj ispit i uspostaviti funkcionalnu vlast koja će promijeniti stanje u Zagrebu – zaključuje Đenero, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu