Na taj način razmišlja prosječan glasač u Srpskoj, posebno oni koji podržavaju SNSD partiju koja se profilisala kao vođa političkog nacionalnog pokreta u RS. Ako još znamo da se višedecenijska svijest u Srba formira pod motom „svi su protiv nas, osim Rusije“, onda se nije čuditi što su sve zapadne sankcije do sada razarale samo našu ekonomiju, ali ne i stečenu političku svijest i kulturu.
Posmatrano iz ovog ugla, ako su Amerikanci zaista željeli da politički kazne Nikolu Špirića, nisu smjeli da ga stave na crnu listu. Time su od potpredsjednika SNSD napravili mučenika i stavili ga rame uz rame sa Miloradom Dodikom. Kud će veća čast za svakog člana te partije, i to u vrijeme kampanje.
Možete samo da zamislite kako će takva odluka Stejt Departmenta da bude (s pravom) servirana glasačima na preostalim predizbornim skupovima SNSD. Nacionalizam i patriotizam će se osjetiti u vazduhu. Budući da je teško povjerovati da Ameri nisu predvidjeli ovakav razvoj situacije, s pravom se postavlja pitanje kome zaista štete, a kome koriste njihove sankcije.
Razlog zbog koga je Špiriću i njegovoj porodici zabranjen ulaz u SAD sasvim je druga, ključna strana ove priče. Ako su tačne optužbe protiv njega, koje je potpisao američki državni sekretar Majk Pompeo, onda je vrijeme da sve tužioce u BiH trnovom motkom zauvijek isteramo iz kabineta.
Jer, ako je Špirić zaista umiješan u javnu korupciju, a u BiH ne postoji tužilac koji je spreman da napiše optužnicu protiv njega – čemu onda pravosuđe, čemu zakoni?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu