Novosađanka Viktoria Tamaši Babić (43) rođena je pobjednica, heroj i čudo nad čudima. Dva puta su joj presađeni jetra i bubreg, ali to je nije spriječilo da ostvari svoje snove. Magistrirala je na Likovnoj akademiji, udala se za čovjeka svog života i s transplantiranim organima rodila Nikolu, svoju najveću sreću i najjači motiv da uprkos mukama kojima se teško nazire kraj, dobije sve svoje bitke.
Viktoriji je krajem 2018. po drugi put presađena jetra, i to od živog donora njene sestre Sofije, koja je bez razmišljanja pristala da joj pomogne u trenutku kada je djelovalo da za nju više nema nade.
– Ovoga puta bilo je neizvkesnije nego ikada – priča ova hrabra žena koja je novu jetru, drugu po redu, dobila u novembru 2018.
– Bilo je pitanje dana kada će mi taj organ sasvim otkazati, već me je čekalo mjesto u bolnici u Istanbulu, jednoj od rijetkih u Evropi i vodećih u svijetu, gdje se jetra transplantira od živog donora. Trebalo je pronaći davaoca jer je moja majka, iako spremna da se ponovo žrtvuje, prešla starosnu granicu. Tih dana čula sam se sa Sofijom, svojom sestrom od tetke, i konstatovale smo da imamo istu krvnu grupu, što znači da su postojale šanse da baš ona bude donor, pa sam je upitala da li bi mi pomogla. Nisam se mnogo premišljala, shvatila sam da je Viktoriji preostalo malo vremena i da nema šanse da u kratkom roku pronađe drugog davaoca jetre. Da, znala sam da je ishod zahvata neizvjestan, postojala je mogućnost da se ne probudim poslije višesatne operacije i da moje dijete ostane bez majke. Ali, u dubini duše, bila sam sigurna da će sve proći kako treba. I prošlo je, a ono što sam osjetila kada sam se probudila iz anestezije, ne da se opisati. I sutra bih to ponovo učinila – tvrdi požrtvovana tridesetšestogošnja majka devojčice.
Do svoje pete godine, Viktoria je bila zdravo i živahno dete, koje je još u pelenama voljelo da se igra bojicama. Roditelji Katarina i Tibor podsticali su svoju jedinicu da razvija dar za crtanje, a ona je već tada osjećala da će umjetnost zauvijek ostati njeno glavno utočište.
A onda se pojavio taj svrab, u početku sporadičan kasnije sve intenzivniji i uporniji… Poslije detaljnih pregleda ljekari su ustanovili da je to posljedica urođene anomalije – policističnih bubrega, zbog čega je redovno išla na kontrole. Imala je samo osam godina kada je započela njena prva bitka: rezultati analiza pokazali su da bubrezi rapidno gube funkciju i da hitno mora na dijalizu.
– U to vrijeme u Novom Sadu nije bilo vještačkog bubrega za dejcu pa sam dva puta nedjeljno odlazila na dijalizu u Beograd, u Tiršovu, gdej sam satima ležala prikopčana na aparat. Najteže mi je padalo to što sam stalno morala da pazim na fistulu na ruci, preko koje se uključuje aparat za dijalizu i čisti krv, pa nisam smjela da se igram kao druga djeca – sjeća se Viktorija, koja je, uprkos čestim izostancima s nastave, bila odličan đak.
U Tiršovoj su odmah počele pripreme za transplantaciju i ustanovljeno je da je majka pogodan donor, ali u to vrijeme se kod nas nisu izvodile takve operacije, pa je u Beograd doputovao čuveni britanski hirurg, profesor Bjuik, koji je besplatno izveo složenu hiruršku proceduru.
Novi Viktorijin bubreg brzo je proradio i sve se vratilo u normalu, ali svrab nije prestajao, štaviše, postajao je sve nesnosniji.
U Pariz po bubreg i jetru
U međuvremenu, samo tri godine nakon što je presađen, Viktorijin bubreg počeo je da otkazuje pa je ponovo morala na dijalizu u Tiršovu, ovoga puta tri puta nedjeljno… Pripremali su je za novu transplantaciju, a kao pogodan donor označen je njen otac Tibor. Operacija u Parizu zakazana je za oktobar 1989. godine, ali ispostavilo se da je tada trinaestogodišnja djevojčica daleko od svetla u tunelu.
– Ljekari na pariskoj klinici “Neker” ustanovili su da će mi biti potrebna i nova jetra jer je moja jedva funkcionisala. Otvoreno su mi saopštili da u njihovoj bolnici do tada nije bilo takvih zahvata i da su u Evropi izvedene samo tri operacije te vrste, ali da će pokušati… Mama i ja morale smo da se preselimo u Pariz, da bih mogla da odem u bolnicu čim se pojave odgovarajući organi, jer jetra mora da se presadi nekoliko sati nakon što se uzme od donora. Sva sreća, pa smo tamo imali prijatelje kod kojih smo odsjele, jer teško da bismo mogle da plaćamo hotel. Te davne 1990. tadašnja Jugoslavija još je bila članica “Eurotransplanta”, pa je mlada pacijentkinja mogla dobiti novu jetru i bubreg iz evropske banke organa. Prilika se ukazala krajem septembra te godine, Viktoriju su pozvali u bolnicu i počele su pripreme za zahvat čiji je uspeh bio pod velikim znakom pitanja. Operacija je trajala punih dvanaest sati, mlada pacijentkinja posle toga se nije budila skoro dan i po, nije bilo nikakvih naznaka da će bubreg i jetra proraditi… A onda se desilo čudo i presađeni organi počeli su da funkcionišu.
– Četiri meseca kasnije, vratila sam se kući i sve je bilo u redu, no, poslije nekog vremena pojavili su se prvi znaci odbacivanja organa. Ljekari u našim bolnicama nisu imali iskustva s transplantacijama pa sam ponovo morala u Pariz, gdje je patološki proces teškom mukom suzbijen – nastavlja svoju ispovijest ova hrabra žena.
Čim je došla kući, počela je ubrzano da se priprema za polaganje ispita iz gradiva šestog i sedmog razreda kako bi uhvatila korak sa svojom generacijom. Naravno, uspjela je, i osnovnu školu završila je sa svim peticama, nakon čega se upisala u umjetničku školu, potom na odsjek slikarstva na novosadskoj Akademiji, gde je diplomirala u roku, a kasnije i magistrirala.
– Sve to vrijeme imala sam problema sa žučnim putevima koji su se zbog guste žuči svaki čas blokirali, pa je pretila opasnost od infekcije. Ako to zanemarim, osećala sam se dobro, imala sam energije za rad, čak sam 2001. godine otvorila Atelje “Matisse” – priča.
Kruna ljubavi i čudo medicine
Gorana je upoznala 2004. godine, u vrijeme kada je ostvarila sve snove osim jednog – da pronađe pravog partnera i zasnuje porodicu. Vrlo brzo shvatila je da je to čovjek njenog života, što se tokom svih ovih godina potvrdilo na stotine puta. Od njega dobija i podršku, i razumijevanje, i sigurnost, a prije svega ljubav i brižnost, on je čvrsta stena na koju se uvijek može osloniti kad nešto zaškripi.
Venčali su se poslije dvije godine zabavljanja i u novembru 2006. godine dobili Nikolu, koji je uprkos tome što je Viktorija tokom trudnoće morala da uzima imunosupresive, na svet došao zdrav i jak, kakav je i danas.
– Nikada se nisam bolje osjećala nego dok sam bila u drugom stanju, prosto sam lebdjela od sreće. Začudo, nisam imala nikakve tegobe, kao rukom odneseni prestali su i problemi s oticanjem žuči, što su doktori objašnjavali činjenicom da su se žučni putevi, zahvaljujući bebi, bolje “namjestili”. To je definitivno period u kojem sam bila najzdravija u životu – kaže Viktorija kojoj su se poslije porođaja ponovo vratila stara boljka sa žučnim putevima.
Zbog sve češćih upala praktično je stalno bila na antibioticima koji su joj malo pomalo narušavali i onako krhko zdravlje. No, ona se trudila da živi koliko-toliko normalno i radovala se svakom novom danu. Zajedno sa svojim Goranom gledala je kako Nikola izrasta i divno, pametno i brižno dijete, nevjerovatno talentovano, baš kao i njegova mama, s tim što je njegova preokupacija, bar za sada, crtanje stripova, koji su, tek toliko da se zna, prava mala remek-djela.
Iako je pokušavala da se ne obazire na sve učestalije tegobe, Viktorija je poslije vrlo jake upale žučnih kanala, koju je dobila prije skoro tri godine, shvatila da njena jetra neće još dugo izdržati. I zaista, analize su pokazale da ovaj organ pred kolapsom, pa je dogovorila pregled kod profesora Remzija Emiroglua, uglednog hirurga sa poznate klinike u Istanbulu, koji je ekspert za transplantacije od živog donora. On ju je po hitnom postupku stavio na listu čekanja, ali je Viktorija, sjvesna toga da joj vrijeme ističe, sama pronašla davaoca: nakon detaljnih analiza i snimanja pokazalo se da je Sofija idealan izbor. Država je obezbijedila novac za troškove operacije i boravka u Turskoj, pa su sestre zajedno s Viktorijinom majkom otputovale u Istanbul.
Kako je dalje tekla Viktorijina borba pročitajte na portalu Žena.rs
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu