Vojin Kusić (72) tvrdi da će se njegova kućica iz snova za koji dan ponovo zarotirati. Valja mu vjerovati: on je za svog vijeka mnogo puta iznenadio i prijatelje i neprijatelje.
– Dok sam bio u banji, moja djeca i unuci su pokazivali gostima kako se kuća okreće, pa su ostavili otvorena vrata ormarića, u kojem je smješten komandni mehanizam. A u njemu ima elektronike, više nego u starom televizoru. Kad je pala kiša, to je pokislo i eto problema. Ali, nije to ozbiljan kvar – kaže Vojin za Srpskainfo.
Matičnu ploču je odnio u Banjaluku na popravak. U gradu, koji se nekad ponosio stručnjacima iz “Čajaveca” i “Kosmosa”, jedva je, kaže, našao majstora elektroničara.
Vojin tvrdi da je njegova kuća, iako trenutno stoji, i dalje rotirajuća kuća.
– Evo, da je sad prikačimo sajlom za auto, i povučemo je, ona bi se opet okrenula. Dakle, ipak se okreće – kaže folozofski.
Vojin je u Srpcu izgradio prvu rotirajuću kuću u Republici Srpskoj.
Kuća se može podesiti tako da se okreće sporo ili jako brzo. Može da napravi puni krug za 24 sata, ili za samo dvije i po minute.
Ideja o rotirajučoj kući Vojinu je pala na pamet prije više od 50 godina, dok je, kao mladić, na željezničkoj stanici u Beogradu gledao okretaljku za lokomotive.
Kada je konačno prorodični biznis, koji je gradio 40 godina, predao sinu Vitomiru i kćerkama Snežani i Nataši, došlo je vrijeme da ispuni svoj san.
Kako je vješt mnogim zanatima, sazidao je šestougaoni temelj, na koji je postavio 12 valjaka iz starog vojnog transportera, ukupne nosivosti 60 tona. Na to je postavio kružnu stazu i sve to povezao sa snažnim motorom s reduktorom.
– Na tom temelju sam podigao prizemlje i sprat kuće od laganih materijala – objašnjava Vojin ekipi Srpskainfo.
Kaže da rotirajuću kuću nije izgradio da bi se pravio važan i postao popularan, nego da bi sa suprugom, na brdašcu iznad Save, uživao u penzionerskim danima.
Ipak, kuća se pročula širom svijeta, čak do Australije i Novog Zelanda. Postala je planetarni medijski hit zahvaljujući jednom tvrdoglavom i nepovjerljivom Švajcarcu, koji nije novinar.
– Moje komšije rade u Švajcarskoj, pa su pričale tom Švajcarcu, kako je u malom mjestu kod Banjaluke jedan čovjek, koji nije inženjer, izgrađio rotirajuću kuću. Švajcarac im nije vjerovao, biće da ljudi tamo misle da je BiH divlja zemlja i da mi još ratujemo. Da bi ubijedili tog nepoverljivog čoveka, moje komšije su prošle zime snimile video i proslijedile mu ga – kaže Vojin.
Švajcarac je video okačio na Jutjub i tako se zakotrjala medijska lavina. Novinari su pohrlili u Srbac.
– Danas kažu da sam po popularnosti odmah iza Tita i Đokovića – šali se Vojin.
Mada je ranije govorio da je rotirajuću kuću napravio da bi “udovoljio supruzi”, koja nikako nije mogla da se odluči, da li joj više odgovara pogled na Savu ili na put i polja, Vojin danas priznaje da upravo on provodi najaviše vremena u ovom neobičnom zdanju.
– Ljetos, dok sam bolovao od korone, a hvala bogu nisam morao u bolnicu, nego samo u izolaciju, danima sam bio ovde. Okrenem kuću prema suncu i uživam. Poslije siđem na Savu na pecanje, a kad mi to dosadi, ja polako, uzbrdo, nazad u kuću, da nešto majstorišem – priča Vojin.
Navodi da je sve na kući, od temelja do krova, pa čak i mehanizam sa okretanje, uradio sam “sa svojih deset prstiju”. Sam ju je i osmislio i projektovao, mada te vještine nije učio na fakultetu.
– Ma kakav fakultet, redovno sam završio samo osam razreda osnovne. Kasnije sam, vanredno, završavao ono što mi je trebalo za posao. Ali sve sam to ispolagao brzinski, tako da sam vam ja preteča ovih današnjih kupovnih diploma – kaže u šali Vojin.
Za deset dana je završio tri škole.
Kao mladić sa sela je, čim je došao iz JNA, položio je vozački i zaposlio kao vozač. Kad je zakon to od njega tražio, za tri dana je, u Sarajevu, završio školu za kvalifikovane vozače.
Stolarski zanat je, kaže, naučio od oca, pa je i to za tri dana ovjerio diplomom.
– Izađem pred komisiju, oni mi kažu: napravi vrata. Ja ih napravim, oni kažu: super, mali, položio si – priča Vojin.
Kada se osamdesetih godina, kao privatnik, počeo baviti proizvodnjom plastike, morao je završiti srednju hemijsku školu. Ispolagao je sve ispite za četiri dana, ali je veli, morao “naučiti sve što je pisalo u jednoj skripti”.
Prizaje da je ipak najviše naučio, dok je radio kao vozač i na drumovima, gradilištima i u gradovima od Osla do Ankare upoznao razne ljude, i dobre i manje dobre.
– Slušajući šta ljudi pričaju, razmišljao sam o tome gde je moje mesto i u šta se ja mogu uklopiti – kaže Vojin.
Jedno je vrijeme vjerovao da će se “uklopiti” kroz politiku. Bio je jedan od osnivača Socijalističke partije u svom kraju, ali je prije 20 godina napustio i stranku i politiku.
– Nisam se slagao sa privatizacijom zasnovanom na kriminalu i grabeži i tu je puklo – kaže Vojin.
Ne žali što su ga, kaže, zbog stavova o “humanoj privatizaciji”, “odbacili iz politike”. Kakvo je danas vrijeme, bolje je ne biti u politici.
– Ovdje se danas žvi po onoj starinskoj: niti se djeca boje hodže, niti se hodža boji djece. Ne zna se nikakav red – kaže Vojin.
Ali, ono što mu je bitno on je, kaže, poredao i skockao pod konac. Omogućio je djeci da se bave porodičnim biznisom i budu svoji na svome. Nikog, veli, nikad nije prevario i nikom ne duguje ni marke. Pošteno je zaradio penziju, dočekao sedmoro unučadi i na kraju izgradio rotirajuću kuću.
Ustvari, još je gradi. Valja opremiti dnevnu sobu, kupatilo, spavaće sobe, a to je veliki posao. I traži mnogo novca. Mada nije siromašan, to, priznaje, neće ići lako.
– Znate onu staru narodnu pjesmu: kulu gradim, a kamena nemam – kaže Vojin Kusić.
Ali, smisliće on neko rešenje, kao i uvijek.
Puške u trnje, pa na pecanje
Vojinova rotirajuća kuća je od centra Srpca udaljena oko dva kiometra, ali je na idealnoj lokaciji za vikendicu. Nalazi se na brdašcu iznad Save, tako da nije ugrožena poplavama, ali ako se okrene kud treba, iz kuće puca pogled ne samo na rijeku, nego i na Evropsku uniju, koja počinje s druge strane rijeke.
– Kad je vrijeme vedro, lijepo se vidi autoput Beograd – Zagreb i naselja u Hrvatskoj – kaže Vojin.
Kad je vrijeme vedro, iz kuće se može vidjeti i mjesto Davor, na drugoj obali rijeke, u Hrvatskoj. Od davnina su mještani Davora i Srpca dobre komšije, pa je tako bilo i u ratovima.
– Mi smo u proteklom ratu imali straže na Savi, imali su i oni, ali nikad niko nije ni metka ispalio. Čim dođemo na liniju, puške u trnje, pa na pecanje, i oni i mi – priča Vojin.
Sjeća se i kako je u mladosti išao na igranke u Davor da gleda cure, ali od toga nije bilo neke vajde.
– To je bila konzervativna sredina pod uticajem katoličke crkve. Na igrankama su plesali žensko i žensko, nisu dali drugačije – priča Vojin.
Danas je, kaže, drugačije: nema više tradicionalnih stega, ali nema ni omladine, ni u Davoru ni u Srpcu. Sve se razbježalo.
I komunista i privatnik
Vojin Kusić je od 1979. godine privatni preduzetnik. U doba SFRJ jedno vrijeme je bio i sekretar Saveza komunista i privatnik.
– Ovi što sad kažu kako nije bilo privatluka u socijalizmu, pričaju koješta. To je bila prava država za sve, pa i za preduzetnike – kaže Vojin.
Priznaje da je i u bivšoj Jugoslaviji bilo korupcije, ali ni izbliza toliko kao danas.
– Naša porodična firma je jedini je proizvođač plastičnih cijevi za vodovod i za zaštitu kablova u RS. Ali, mi nijedan metar tih cijevi nismo prodali u Srpskoj, čak ni u Srpcu, zato što su svi tenderi namješteni – tvrdi Vojin.
Uvijek mimo svijeta
Vojin Kusić priznaje da sa rotirajućom kućom nije prvi put izazvao zazor i čuđenje okoline.
– Još prije 40 godina, kada sam odlučio da napustim siguran posao u državnoj firmi i da se ni od čega, sa posuđenim novcem, upustim u privatluk, mnogi su komentarisali da nisam baš normalan – kaže Vojin.
Sličnih je komentara bilo i kad je počeo da gradi kuću koja se okreće.
– Samo se moja djeca nisu čudila tom naumu. Oni su znali da sam uvijek bio mimo svijeta i da sam uvijek uspijevao da istjeram svoje – kaže Vojin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu