Kako god, ipak je to početak nevjerovatnog puta. Puta na kom su susreti sa knjigama ona radost koja se doživljava najdubljim čulima, a počinje karakterističim mirisom štampanih slova, na sajmovima ili knjižarama, iz hiljade najrazličitijih knjiga. U njima su na milione priča koje nas povezuju sa drugima a najviše sa samima sobom. Te priče imaju moć da nam dočaraju dah prošlih vremena, da prepoznamo začetak svojih misli u djelima velikih pisaca , naučnka, vojskovođa i da do mile volje zahvatimo iz njihove riznice.
Sasvim je vjerovatno da je pismo najveći izum čovjekov, a sposobnost čitanja, i danas kao i prije hiljade godina, najblagodatnija disciplina čovjekovog duha. Ona podrazumijeva svojevrstan čitalački ukus i snažno predosjećanje koja knjiga baš nama odgovara, koja odgovara našoj pravoj prirodi. Na sajmovima i u knjižarama ima i beskorisnih knjiga, knjiga koje nakon čitanja ostavljaju gorčinu i bljutavost ispod nepca. Za mlado biće ipak je najkorisnije da čita one knjige koje su preživjele vrijeme i očuvale svoj ugled. One i dalje imaju sposobnost da budu štit od literature koja ne poštuje čovjekov senzibilitet i ne upućuju čovjekov um ka istinskom dobru.
U mladosti je karakteristično lutanje kroz literaturu; često čitamo ono što nam dođe pod ruku, ali i to je neophodno da bi se došlo do saznanja da dobra knjiga postaje dio našeg krvotoka, duhovna hrana kojom se mijenjaju i naši pokreti i smijeh i strahovi. Naime, za svaku stepenicu ličnog zrenja i obrazovanja postoji određena literatura. One knjige koje do nas dođu prerano čekaju po nekoliko godina na policama da bi bile otkrivene. Svaka nova stepenica u nama traži nove knjige i tako do konačnosti.
O ljepoti čitanja i o potrebi da određena djela čitamo po nekoliko puta pisao je engleski pisac i pjesnik D. H. Lorens u svojoj knjizi Apokalipsa: Daleko je, daleko bolje čitati neku knjigu po šest puta, u razmacima, nego čitati šest knjiga. Jer određena knjiga je kadra da vas poziva šet puta, i svaki put će to biti dublje iskustvo i bogatiće cijelu dušu i emotivnu i intelektualnu. Šest knjiga čitanih samo jednom jedino su akumulacija površnih interesovanja, tegobna akumulacija modernih vremena, količina bez stvarne vrijednosti.
Sajmovi knjiga, biblioteke, knjižare su oznake pored puta; svjedodžbe da su ideali uvijek isti i da veliki dio čovječanstva zna šta je ispravno i kad čini drugačije. U njima uvijek možemo pronaći knjigu koja će nas opčiniti svojom maštom i idejama, i na taj način ćemo bar malo ublažiti ovaj pogubni otpor na čitanje koji je izražen u našoj sredini. Knjige za kojima mi tragamo, nekada se dešavalo i godinama, otvaraju neslućene prostore unutar nas i postaju oslonac u gorkom vremenu.
Slavica Malić, profesorka u banjalučkoj Gimnaziji
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu