Važila je za jednu od najljepših žena na javnoj sceni, pa su mnogi poznati muškarci uzdisali za njom. Onda je, kao u nekoj bajci, jednog dana odlučila da promijeni život iz korijena. Vratila se u rodno selo Visibabe i daske koje život znače zamkenila motikom i traktorom.
Snimci na kojima okopava njivu, vozi bale ijsena, plasti i šiša ovce djelovali su kao trejler za neki film koji sprema. Mnogi su mislili da će je ova životna faza proći, te da će ponovo obuti štikle i vratiti se da potpeticama lupka asfaltom glavnog grada. To se, kako kaže, na sreću nije dogodilo. Danas vodi gazdinstvo koje broji 300 ovaca i nebrojeno sadnica raznog bilja.
– Sadni materijal u ovom momentu proizvodim za svoje potrebe, jer sam rešila da napravim neki park ili šumu, koja će svakako svoj pun sjaj imati kada me već uveliko ne bude. Domaćem kestenu je potrebno i 30 godina da počne da rađa, a planiram i nekoliko hektara kestena.
Da li u svom poslu, kada govorimo o poljoprivredi, nailazite na diskriminaciju zato što ste žensko?
– Još uvek nisam naučila da se nosim s tim, da diskriminacija ne samo da postoji, nego je opšteprisutna. Pokušavam da sačuvam miran ton i izraz lica, ali nekad ne ide.
Da li je svijest ljudi u manjim mestima veća nego u gradu u očuvanju prirode?
– Svijest je jednako loša, ili nedovljna kada govirimo o životnoj sredini. Možda ljudi imaju neke poslovne ili egzistencijalne probeme, ali dovoljno je da pogledate rečne slivove bilo koje reke, i broj kesa, koje se mogu naći što je u obrnutoj proprociji sa svešću o nephodnosti čuvanja i brige o životnoj sredini. Što više kesa, jasan je dokaz koliko je svest mala.
Vaš sin će uskoro napuniti godinu dana, koji su to postulati koje ćete se truditi da mu usadite?
– Zasad živi na otvorenom, puzi po dvorištu do beskonačnosti. Postulat koji se trudim da mu usadim, jeste: sine, cijeli svijet je tvoj i možeš stići i do zvijezda ako to budeš dovoljno želio.
Da li djeca na selu zdravije odrastaju i imate li posebnu bašticu sa proizvodima za mališana?
– Komšija Maki, koji ima baštu koju ne prska, koja je prirodna potpuno i u kojoj ima svega, od velike pomoći nam je bio. I oko životinja i oko bašte. Djeca na selu vjerovatno upoznaju jedne segmente življenja ali nisam sigurna da mogu da kažem da žive zdravije, mogu da kažem da žive drugačije, mada su trendovi prisutni i na selima.
Vaš suprug nije deo javnog života, da li se u međuvremenu navikao da se mediji interesuju za njega i koliko vam je on podrška u održavanju gazdinstva?
– Da nema njega možda ne bi bilo ni gazdinstva jer kada god je neka kriza, i teška odluka u kojoj treba da se racionalno postupa, on je tu. Pričitala sam mu pitanje i evo šta kaže: bilo bi sasvim u redu, da se bave sa mnom, da sam ja neki Žan-Pol Sartr, a da si ti Simon de Bovar, imalo bi se i o čemu pisati, taman i da je neki skandal u pitanju. Sve napisano bi imalo širi smisao, a ovako, šta treba da se piše koliko sam ovaca danas morao sa tobom da jurim po livadi, ili koliko mleka je neka ovca dala? Čekaj dok dođemo do toga da se lanolin najvećeg kvaliteta izdoviji iz vune, i dok podignemo nivo imunoglobulina u kolostrumu i mlijeku nekoliko puta, možda i zavrijedi da se o tome i napiše nešto, ali ne o meni nego o postupku pa da i drugi to mogu da urade.
U kojim situacijama vam nedostaju grad i gužva?
– Grad možda zbog mogućnosti da posjetite kulturne manifestacije, kojih više ima nego u malom mestu poput mjesta u kojem trenutno jesam.
Da li je izvodljivo da pored posla koji imate oko usijeva i životinja i uloge majke da prihvatite i snimanje neke serije ili filma?
– Pošto mi jedna divna porodica Nikolić pomaže oko životinja, bilo bi moguće.
Koliko je moguće izbjeći stres kada prirodne nepogode unište usijeve?
– Pokušavamo da proces prozvodnje organizujemo tako da ne mogu nastati velike štete. Primjera radi, od ovaca gajimo “bosansku pramenku” koja ne koristi tor, što mi lokalni veterinari zamjeraju jer nemaju iskustva sa rasom. Tako i u biljnoj proizvodnji kulture koje su otporne, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu