Slike je stvarala samo u mislima i nikad u životu nije vidjela svoje tri sestre ni oca Zorana koji je svih tih dugih mjeseci činio sve da njegovo najmlađe dijete progleda i u tome je uspio.
– Od njenog rođenja vodimo bitku da pred njom zablistaju boje i sunce. Bila je slijepa zbog katarakte na oba oka. Zahvaljujući novcu koji smo skupili zahavljajući dobrim ljudima prije četiri godine Milica je otišla na operaciju u Rusiju, gdje joj se vid vratio, ali njena borba za potpuno ozdravljenje je trajala sve ovo vrijeme. Bilo je neophodno da ide na terapije u Novi Sad, na stimulacije vida kako bi očni mišići vratili svoju funkciju – priča za RINU Zoran.
Ovaj otac heroj ostao je sam sa četiri kćerke, jer ih je majka napustila.
Teškim i cjelodnevnim radom za trimerom izdržava svoje princeze i pored svog tog truda nije imao dovonjno novca da plati Miličine stimulacije vida u Novom Sadu, pa su dobri ljudi širom Srbije ali i dijaspore pomogli u liječenju ove djevojčice, a najveća nagrada za sve njih jeste Miličin osmijeh kad je po prvi put ugledala svijet oko sebe.
– Stimulacije su na svu sreću urodile plodom i po njenom ponašanju shvatili smo da ona sada potpuno vidi. Uspijevala je sama da otvori vrata, izađe u dvorište, priđe sestrama i uzme igračke. Uradili smo analize i shvatili da je moja Milica progledala. Ona nije mogla to da nam kaže jer iako ima sedam godina, još uvijek ne govori. Ali, volio bih kad bi mogla da mi ispriča kako su protekle te njene prve godine u potpunom mraku – rekao je Zoran.
Ovaj Čačanin kaže da ne može riječima opisati koliku zahvalnost osjeća prema ljudima koji su novčano pomogli i omogućili da Milica prvo ode na operaciju u Rusiju, a zatim i da nastavi liječenje u Novom Sadu kako bi joj se vid potpuno ostvario.
– Išao sam u manastir Ostrog i pomolio se velikom svecu. Kad je moja kćerka u pitanju desilo se pravo čudo i dok god sam živ zahvalan sam Bogu, doktorima i dobrim ljudima koji su mi pomogli kad je bilo najteže. Ljudskost je nešto najvrijednije i zato ću ja svoje kćerke da učim samo da budu dobri ljudi koji takođe pomažu ljudima koliko god mogu – naglašava ovaj samohrani otac.
Zoran sa trimerom u rukama nastavlja da čisti šiblje iz dvorišta, sa njiva, pored puteva i tako pošteno obezbijeđuje koru hljeba svojim kćerkama. Sada mu je srce na mjestu, jer je njegova Milica progledala, ali nastaviće i dalje borbu za njeno zdravlje kako bi najmlađe dijete propričalo. Nema odustajanja.
Milica će ove jeseni krenuti u specijalnu školu „1. Novembar“ u Čačku, sa vjerom u Boga nadam se da će sve biti kako treba“, istakao je.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu