U društvu koje nema demokratsku tradiciju, već demokratiju živi kao traumu, novinare često poistovjećuju sa lešinarima, koji kruže okolo i traže senzaciju. Pa je tako napisati vijest, a da istovremeno bude svima potaman, gotovo nemoguća misija.
S druge strane plasirati pravu informaciju u pravo vrijeme zahtijeva žonglersku spretnost, a ako još pri tome izbjegnete tužbu za klevetu bićete pravi mađioničar. I tako put od informacije do gotove vijesti, nekada liči kao na hod po minskom polju.
Ako izađete iz tog polja nepovrijeđeni, onda vam predstoji borba sa svakodnevnim problemima, poput one za golu egzistenciju.
I dok mnogi misle kako su novinari zaštićeni poput polarnih medvjeda i kako imaju potpunu slobodu da piše i kažu šta žele, pitanje je koliko su oni uopšte slobodni?
Ako je suditi po istraživanjima brojnih domaćih i međunarodnih organizacija, ta sloboda je više deklarativna, jer je često ograničavaju tužbe za klevetu, pritisci, ucjene ili prosto borba za egzistenciju.
Učestala praksa sudova da novinarima izriču kazne čak i u slučajevima kada rade intervju i doslovno prenesu nečije riječi, pokazuje da je sloboda medija na kratkom štapu. Ovome u prilog ide i nedavni izvještaj Reportera bez granica u kojem je Bosna i Hercegovina svrstana na 63. mesto od ukupno 180 država, a kao jedan od razloga naveden je upravo taj da su tužbe zbog klevete ili srozavanja časti alati političara kojima se novinari žele zastrašiti i odagnati od istraživanja pojedinih tema.
Zahvaljujući raznim ograničenjima, novinarstvo je tako postalo hljeb sa mnogo kora, koji se sve manje jede jer ostavlja gorak ukus u ustima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu