Ovo su samo neki od naslova u medijima u proteklih pola godine koji oslikavaju stanje u obrazovnom sistemu Republike Srpske.
S jedne strane, sve je manje djece zbog lošeg prirodnog priraštaja i odlaska cijelih porodica u inostranstvo zbog čega su čak neke škole zatvorene. Neke od tih škola već pretvaraju u staračke domove. Ono što je (ne)očekivano jeste da broj nastavnog osoblja ne prati trend smanjenja učenika.
S druge strane, država od poreskih obveznika ulaže pozamašne novce u budućnost Republike Srpske 4,2 odsto bruto domaćeg proizvoda ide u obrazovanje ili oko 408 miliona konvertibilnih maraka godišnje. Taj novac odlazi na finansiranje školavanja oko 174.000 djece u vrtićima, đaka u osnovnim i srednjim školama i studenata, te na plate 22.650 zaposlenih u obrazovanju.
Tržište rada je prošle godine dobilo oko 4.500 diplomiranih studenata na visokoškolskim ustanovama u Republici Srpskoj (na prirodnim naukama svega 459).
S obzirom da smo mi mala Republika sa milion i nešto stanovnika, ove brojke na prvu ukazuju da izuzetno vodimo računa o obrazovanju. Međutim, tržište rada demantuje ove podatke jer godinama imaju problem sa ponudom koja je u kombinaciji sa odlaskom radne snage u inostranstvo postala alarmantna.
Poslodavci kažu da u srednjim školama, prvenstveno zanatlije, izađu bez ikakvog praktičnog znanja i da od takvog svršenog đaka nemaju nikakve koristi. Ista priča je i sa studentima koji na prvom poslu vide kakve vještine i znanje imaju, odnosno nemaju. A u tog studenta je država uložila najmanje 10.000 maraka poreskih obveznika.
Da li će država i dalje dozvoliti da se novac namjenjen za obrazovanje troši tako da tržište rada uglavnom nema neke koristi od rezultata?
Dajmo šansu resornim ministrima koji su obećali reforme koje će biti vidljive već od naredne školske godine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu