Ponesu stolice na rasklapanje, sendviče, termose i dobro raspoloženje, pa se smjeste svaki sa svoje strane tanke, ali neprelazne bijele linije iscrtane na putu.
– Nije nam dozvoljeno da pređemo granicu. Ja moram da ostanem metar na svojoj strani, a on metar na svojoj. Dakle, dijele nas samo dva metra – objašnjava Ola dok se norveške i švedske zastavice zakačene za ogradu mosta vijore na vjetru, prenosi Blic.
I ne samo to. Pored njegovih nogu nalazi se bijela linija. S jedne strane piše “Norge”, s druge “Sverije”.
Ola živi u Haldenu, na jugoistoku Norveške, gdje ga je davno odvela ljubav. Pontus je u pola sata vožnje udaljenom švedskom gradiću Stromstadu.
Jednojajčani su blizanci i uvijek su se posjećivali jednom nedjeljno. Pandemija je to spriječila i sada se sastaju na starom mostu Svinesundu koji premošćuje fjord između dvije zemalje. Na mostu, uz dva metra i jednu granicu fizičke distance, proslavili su 72. i 73 rođendan 20. aprila.
– Ovo je jako neobično, ali navikli smo da se viđamo jednom nedjeljno i nismo to htjeli da prekinemo. Pandemija nas nije zaustavila i to je naša pobjeda – kazuje Pontus sa švedske strane.
Iako se situacija sa virusom vremenom mijenjala, granica je sve vrijeme ostala zatvorena. To posebno ljuti mnoge Norvežane koji imaju vikendice u Švedskoj, gdje je život jeftiniji.
Dvojica sjedobradih gospodina postala su i lokalne zvezde, pa se neki čak i satima voze kako bi se s njima fotografisali.
– To nam je nevažno, važno nam je da možemo da se nađemo i razgovaramo o čemu god želimo – kaže Ola.
Zbog svog privilegovanog statusa njih dvojica su se povremeno našla u ulozi dobronamjernih krijumčara, poput onog dana kad je Pontus štene rođeno u Švedskoj preko granice dodao Oli za njegovu novu porodicu u Norveškoj. To im je najdraža uspomena, kažu.
Otkako je pandemija, svoj nedjeljni sastanak su propustili samo tri puta, i to zbog tvrdoglave policije koja nije htjela da ih pusti na most. Vremenske neprilike, od snježnih oluja do toplotnih talasa, nisu im prepreka. Samo se obuku u skladu s meteorološkom situacijom. Pontus je razveden, živi sam i vrlo mu je važno da viđa Olu.
– Bez toga bih pao u depresiju – kaže on.
Nedostaje li mu to što ne može da zagrli brata? “Da”, odgovara i zarazno se nasmije. “Ali ponekad zagrlim sebe, jer smo isti.”
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu