Rano je ostala bez oca, koji je preminuo od leukemije, da bi, kada je postala punoljetna, odlučila da se uda. U tom braku, ona je izrodila četvoro djece, sve do svoje 22. godine. Međutim, tad je život ponovo riješio da je stavi na surov test samo par dana po rođenju kćerke, preminuo joj je suprug.
Prolazi i treća godina od kada je suprug Jelene Marković preminuo od izliva krvi u mozak, samo par dana nakon rođenja najmlađe kćerke. Tada je ponijela ogroman teret samostalne brige o četvoro djece. Ipak, iako ima samo 25 godina, svjesna je da je njena životna misija da se bori za svoju djecu. Žive u zabačenom selu Izbenica kod Varvarina, piše portal Srbi za Srbe.
Milica (6), Veljko (6), Nikolina (4) i Dunja (3) su četiri razloga zašto Jelena ne smije nikada da odustane. Ona zna kako je odrastati bez oca i zato je sada najviše boli što je ista sudbina zadesila i njenu djecu.
– Imala sam tešku priču, otac mi je preminuo od leukemije i živjela sam zatim i u dobrim i u katastrofalnim kućama. Imala sam problema sa očuhom, pa sam sa 18 godina napokon sakupila hrabrost da to kažem. Zato sam se i rano udala. Kada mi je muž umro, nisam znala šta da mislim i osjećam, samo sam se okrenula ka krevecu. Starija djeca ga često traže, a i ja kao da imam neku nadu da će uveče da otvori vrata i uđe u kuću. Moje je sada samo da se borim za ovu djecu – kaže ona.
Priznaje i da ponekada dođe trenutak da nemaju ni za veknu hljeba. Socijalna pomoć, dečiji dodatak i porodična penzija iznose ukupno oko 30.000 dinara i to nije dovoljno za prehraniti djecu, pokriti račune i uložiti u sređivanje kuće.
– Bogu hvala, sada je mnogo lakše jer smo prošle godine dobili ovo domaćinstvo. Ima po nešto još da se sredi, ali smo prezadovoljni. Iskreno, ja uglavnom mogu 4-5.000 dinara mjesečno da odvojim i to radim da bih sređivala kuću – kaže ona.
Kuću je dobila od strane Humanitarne organizacije Nemanjići Tićino. Do tada nisu imali gdje da žive jer su nakon smrti oca i supruga naslijedili samo pola sobe.
– Ja kao majka i žena znam da ovo sve mora da se završi, ali ne mogu sve sama da izguram. Kažu mi ljudi da mnogo sanjarim, ali se varaju. Odrasla sam prerano i, s obzirom na uslove, ja se o djeci staram fenomenalno. Čisto je i zdravi su. Njih čuvamo samo Bog i ja – rekla je ona u razgovoru sa novinarima portala Srbi za Srbe, koji se bavi humanitarnim radom i upućivanjem pomoći onima pred koje je život stavio, gotovo nepremostive prepreke.
Najneophodnije im je da se iskopa bunar i dovede voda do njihove parcele. Na parceli se nalaze dvije kuće – stara, u kojoj žive, i novija koja je nezavršena. Kupatilo koje trenutno imaju je u stvari preuređena prostorija bez vode i više im služi kao ostava. Držali bi i sitnije životinje poput kokošaka, koza i prasadi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu