Dječak je poslije ujeda primio serum antiviperinum na koji je dobro odreagovao i njegovo stanje je stabilizovano.
– Dijete je hospitalizovano na Kinici za dječju hirurgiju i ortopediju UKC Niš i potpuno je dobro. Otok očnih kapaka zbog koga mu je bilo zatvoreno oko se povukao i još je blaži je na obrazu, svi parametri su mu uredni i klinički i laboratorijski – potvrdio je za Blic dr Miodrag Vrbić direktor Infektivne klinike u Nišu.
On kaže da je nakon ujeda najbitnije što prije doći do zdravstvene ustanove kako bi se utvrdilo da li je u pitanju otrovnica i kako bi pacijent primio serum protiv zmijskog otrova.
– Ako nekog ujede zmija najbitnije je imobilizovati ekstremitet nekom granom, daščicom ili ako je u pitanju zglob, majicom ili nekom maramom. Najčešći su ujedi za ruku i nogu, ne računajući ovaj posljednji slučaj, pa je bitno imobilisati ih da se ne pokreću i otići što prije u najbližu zdravstvenu ustanovu. Može lokalno da se nekim dezificijensom isprska rana I previje gazom ili bilo kojom čistom tkaninom, ali nikako ne treba podvezivati ranu, zaustavljati krvotok i isisavati krv. Bitno je doći do ljekara što prije. Poželjno je u roku od sat, dva ali u svakom slučaju najbrže što je moguće – objašnjava dr Vrbić.
Ujed otrovnice izaziva lokalne reakcije kao što su otok, crvenilo i pomodrelost koja može da se proširi na cijeli ekstremitet, ali te lokalne rekacije nisu toliko bitne kao sistemske reakcije organizma koje su njaozbiljnije.
– Tu prvo može doći do jednog stanja kolapsa: bolesnik kao da je u šoku, koža je hladna, blijeda, rad srca je ubrzan, disanje je otežano. Veoma brzo mogu da otkažu bubrezi ali najozbiljniju pretnju čine antikoagulansi koji su prisutni u zmijskom otrovu. Oni bukvalno spriječavaju zgrušavanje krvi i izazivaju krajnje konsekvence koje mogu da budu i letalne. To su krvarenja koja mogu da nastanu i u mozgu, što je ovisno od obimu može biti i fatalno – objašnjava dr Vrbić.
On ističe da situacija može biti posebno opasna ako je ujed u blizini krvnog suda ili je pogožen sam krvni sud. Imobilizacija na mjestu ujeda se stavlja baš zato da se otrov ne bi brzo širio jer kada je u tkivu, on se polako širi ali ako se pogodi direktno krvni sud on tog momenta procirkuliše cijelim tijelom. U slučaju posljednjeg ujeda u obraz nije postojao taj rizik da tako brzo ode u ceijeli organizam jer više ima tkiva.
– Kada stigne pacijent, prvo procijenimo da li je zaista u pitanju otrovnica. Ako je velika, obično je neotrovni smuk i tu se sprovodi samo neki konvencionalni tretman i oservacija 24 časa. Da li je u pitanju otrovnica može se zaključiti i prema širini mjesta ujeda jer ako je širina preko jednog centimetra i više to je vjerovatno smuk, a ako kažu i da je bila velika zmija, onda je dodatna potvrda. Kod neotrovnih, nema crvenila, pa modrila i izraženog otoka na mjestu ujeda. Ako toga ima onda se vjerovatno radi o otrovnici. Postoji procedura davanja antiviperinum seruma koji sadrži pripremljena antitijela koja su životinjskog poriekla i mogu da izazovu alergijske rekcije. Zato su nužne mjere opreznosti. Daju se prvo razblažene minimalne količline seruma u podlakticu pa se prati kakva je reakcija sa pojačanjem koncentracije da bi se onda puna doza dala u glutealni mišić. Daju se antibiotici koji dobro djeluju na anaerobne bakterije, antihistaminici, kortikosteroidi, nadoknađuje se tečnost, utvrđuje se kakav je koagulacioni status kako bi se spriječila krvarenja – objašnjava dr Vrbić.
Rekacije na otrov kod djece mogu biti teže
Dr Vrbić kaže da djeca nisu ugroženija od odraslih u smislu načina na koji djeluje zmiski otrov ali da se logički može zaključiti da određena količina otrova na manju masu može ozbiljni je da djeluje.
– Djeca imaju još nerazvijen adekvatan imunitet, ali ovdje se ne radi o klasičnom imunskom odgovoru. U principu svi mehanizmi na koje deluje zmijski otrov u principu nisu ovisni o stepenu razvoja imuniteta koji se jedino u djece razlikuje nego kod odraslih. Sigurno je da bi moglo brže da dođe do dehidratacije jer djeca imaju manju masu. O tome nema literarnih podataka ali može se zaključiti da određena količina otrova na manju masu sigurno da može ozbiljnije da djeluje. Kad zmija otrovnica ujede nekog ima 100 kilograma i dijete koje ima 20 kilograma, vjerovatno rekacija može da bude burnija. Kao takvo literarno nije postavljano to pitanje, ali logički postoji opravdanost da može da bude teže – navodi dr Vrbić.
Nije bilo smrtnog ishoda više od tri decenije
Na niškoj Infektivnoj klinici godišnje imaju desetak slučajeva ujeda zmija, ali vise od tri decenije nije zabilježen nijedan smrtni slučaj.
– Ne pamtim smrtni ishod blizu 35 godina koliko se bavim ovim poslom.Prije nekoliko godina je bio jedan izuzteno težak slučaj studenta koji je imao estremna krvarenja na svim tjelesnim otvorima, ali se sve dobro završilo – dodaje dr Vrbić. On kaže da u UKC Niš ima dovojlno seruma protiv zmijskog otrova, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu