Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

DJED I UNUK NOSE SLAVSKU IKONU Vladimirove slike iz Crne Gore obišle svijet (FOTO)

Društvo
Autor:

Foto Vladimir Šćekić/Privatna arhiva

Kaže: „Oni što su se gledali preko nišana zbog politike, sad su zajedno“. Dodaje: „Izmirila su se zavađena braća“. Ali, ono što dokazuje da ima nade, da nisu sve vrijednosti izgubljene, su slike „đeda i unuka koji zajedno nose slavsku ikonu u litiji“.

Ko su ljudi u litijama koje skoro dva mjeseca u temeljima potresaju Crnu Goru i koje su, iako nisu politički orijentisane, dovele do gubitka kontrole višedecenijskog i jednog od najdugovječnijih režima i ne samo na ovim prostorima?, piše Blic.

Za Evropu, litije su fenomen u današnje vrijeme jer se posmatraju i kao ‘događanje vjere’ a ne samo jednog naroda. Koje su priče tih ljudi koji koračaju sa ikonama i barjacima, a na koje niko nije imun? Zbog čega ne odustaju ni po teškom kijametu iako im je ugrožena egzistencija, posao…? Starci, invalidi, trudnice, zdravi, djeca. Svi oni su u litijama, među kojima su i one duge po 50 kilometara.

Jedan od njih je Vladimir Šćekić. Ima 29 godina, Beranac. Od mnoštva divnih ljudi izdvojili smo ga za našu prvu priču. Jer on je i dokaz da nade ima. On je kamerman i fotograf – amater, čije su fotografije litija obišle svijet. Upravo takva jedna fotografija bila je prva koju su pustili svi domaći ali i svjetski mediji. Zahvaljujući njemu i toj slici bilo je jasno da će se u Crnoj Gori dogoditi nešto krupno. Bila je to fotka blokade magistrale kod Berana u danu kada je sporni zakon kojim se nastoji oduzeti imovina i svetinje SPC stigao u Skupštinu u Podgorici. On nam priča svoju priču:

Foto: Vladimir Šćekić/Privatna arhiva

– Sve je tada i počelo. Bila je mala nedoumica među nama svima kako i šta organizovati, ali znali smo da moramo dati do znanja da smo protiv tog zakona. Nedjeljama se kod nas u Beranama vjećalo i iščekivali smo. Tog dana, jedni kažu “‘ajmo za Podgoricu” drugi “‘ajmo u svojim gradovima da pokažemo nezadovoljstvo”. Ali, jasno je bilo, moramo poručiti, ovaj zakon će donijeti štetu svima, ma koje vjere i nacionalnosti bio – počinje priču Vladimir, čiji snimci svakog navode na komentar i emociju.

Opsujući prvi dan kaže, jedan dio naroda je ostao u gradu, u Beranama. Izašli su na ulicu i u roku od pet minuta je blokirana saobraćajnica.

– Ja koji pratim i fine i ružne stvari u našem gradu izletio sam sa fotoaparatom. Bilo je dvadesetak ljudi i za samo nekoliko minuta već hiljada. Bila je to prva blokada u Crnoj Gori. E u tom trenutku se upalila baklja u cijeloj Crnoj Gori. Ta moja fotka blokade je obišla svijet. Naša blokada koja nije probijena cijeli dan do sutra oko tri ujutro. Bilo je policije… Sveštenici su nam rekli da se povučemo… – priča Vladimir.

A onda je zakon tokom noći usvojen i počele su prve litije.

– Bilo je sve samoinicijativno, na nivou gradova. Čak tu prvu našu litiju sam propustio imao sam privatne obaveze. I krenulo je. Niko u početku nije vjerovao u šta će se pretvoriti. Nema političara, što je za one koji su bili sumnjičavi, ko stoji, šta, kako, dokaz. To smo mi! Mi koji ne damo! Sada izlazi cijeli naš grad, Berane – u dahu nam prenosi mladi fotograf.

Kaže, iskreno, nije vjerovao da će režim usvojiti zakon. Mislio je da je to ipak politički trik testiranja srpskog naroda, kako bi se “vidjelo stanje”.

– A onda se dogodilo. Zabrinuo sam se… Imam malo dijete od godinu i po dana, koje sam i krstio u našem manastiru Đurđevi Stupovi. Mi smo godinama slušali plasirane priče, ali ja sam ostao ovdje da živim i borim se. Prvi osjećaj zebnje, šta će uopšte biti sa nama Srbima ovdje i našom Crkvom nestao je sa tom prvom litijom. Nestao – kada se narod ujedinio. Danas sam siguran da najveći neprijatelj Srba poslije Tita Milo Đukanović. Kod nas u šali kažu ”Milo najveći ujedinitelj”. Mi smo se kao narod ovdje u Crnoj Gori obnovili, restartovali duhovno. Mi možemo samo naprijed – poručuje Vladimir.

“Starci i djeca pješače kilometrima”

– Ako nam crkve uzme, onda sve nam je uzeo! Prošlo mu je kada nam je oduzimao jezik, prošlo mu je kada je priznao Kosovo, prošlo mu je kada nije ni pitao za NATO. Ali da smo i vjeru odćutali, bolje da nas nema! Njegoševa Crna Gora se probudila i vratila svojim korijenima. A sve ovo, starci i djeca koji pješače kilometrima da bi u nedjelju došli na litiju!? E to je sasvim suprotno od onoga što je Đukanović i njegov režim i očekivao i priželjkivao – ističe ovaj mladić.

A njegovi Šćekići su tu uz manastir Đurđevi Stupovi generacijama rasli.

Nemojte nam se zalijetati ! 🙂

Gepostet von Vladimir Šćekić am Donnerstag, 30. Januar 2020

– Moj đed je živeo uz manastir i sagradio kuću i sa monasima iz njegovog vremena provodio dan. Otac mi se tu rodio i on tako isto. I ja sam se tu rodio i rastao… Imali smo vjeronauku, radionice sa monasima. Imao sam dara za slikanje, slikao ali i pravio svijeće za potrebe manastira… Bukvalno i svi moji drugovi iz naselja, bilo nas oko 50, i svi smo mi bili tu oko manastira. Tu smo i radili, pa i teške poslove ako treba. Nije nas zanimao ni grad, ni provodi. Tamo smo se družili, prvi džeparac zaradili na osnovu rada. Cijelo djetinjstvo proveli uz naš manastir…I sad nama neko nešto da priča čiji je, a generacije naših porodica uz manastir živjele. Išli smo I na poklonička putovanja sa monasima I tako i počeo da fotografišem – priča Vladimir.

Danas svoju porodicu izdržava fotografijama i snimcima sa svadbi o raznih veselja.

– Meni je najvažnije od svega toga što sam vidio da narod iskazuje nevierovatnu ljubav. Ima slučajeva da su se zavađena braća izmirila! Ljudi koji su se gledali preko nišana zbog politike, sada nose istu ikonu – priča Vladimir šta mu je poseban utisak sa litija.

A šta je najjače?

– Kada gledam djedu i unuka koji nose zajedno slavsku ikonu. Možda to što svi kažu da su nam fotografije i snimci odlični… Možda je to jer smo mi u ovoj priči emotivni. Jesmo amateri, ali ispadne dobro jer volimo naše litije, naš narod. Jer gledamo kroz objektiv scene koje ulivaju samoupouzdanje i vjeru da se ovo mora završiti kako treba – ističe Vladimir.

On kaže da se Berane promijenilo.

– Naš grad je bio industrijski centar, a danas ne radi nijedna fabrika. Nezaposlenost je možda veća Ii od 60 odsto. Ovdje su ljudi skromni i ne traže brda, ni doline. Ali, to da nam uzmu naše iskonsko… Sada i ljudi koji podržavaju režim i koji su od prvog dana protiv, dišu istim plućima sa nama. Nisam ni vjerovao da će tako biti. Nisu ni oni… Za nedjelju, kada se iz cijelog kraja okupljamo, svi žive. Svi. Svaka ta nedjelja nam je kao da se ide u boj! Kao neki duhovni boj! Ima I DPS sa nama. I što se tiče naše braće koji su podržavali režim Mila Đukanoviča, većina kaže da nemaju šta da tamo traže. I to je kraj… Vjera je ono najčistije u nama ljudima. Dugo smo trpili. U vjeru se ne dira – poručuje Vladimir Šćekić.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO