Bilo da nam sviće ili nam se smrkava, bilo da nas je više ili manje, za jaču ili slabiju Srpsku, bilo da je u jedinstvu snaga ili slabost ili da čak umjesto slogana nude rješenja, neke stvari se nikada ne mijenjaju.
Tu, prije svega, mislim na neoborivu činjenicu da se u BiH gotovo sve veže za političku partiju, a da se politička partija veže za lidera. Makar kad su u pitanju vodeće partije.
Ime jednog čovjeka nerijetko znači pobjedu, a imena ostalih kandidata tek nekoliko koraka na tom putu. Rijetki su oni koji su isključivo svojim likom i djelom uspijevali izvojevati velike pobjede. Čast lokalnim izborima. Kad glasaju komšije, rodbina i prijatelji. Mada i tu, ruku na srce, lideri daju vjetar u leđa. I kusur obećanja.
Da je partijska mašinerija pogon za pobjedu, ne tako ponosno mogu posvjedočiti i nezavisni kandidati. Primjera radi, na opštim izborima održanim 2018. godine dvadeset jedan nezavisni kandidat je ponio kandidaturu, ali nijedan nije ostvario veći uspjeh.
Ipak, iako je lako doći do zaključka da je podrška partije na izborima zlatna vrijedna, ne možemo osporiti ni uticaj kandidata na političku partiju, pa mu dodijeliti bar srebrnu medalju. Kako god da korist obojimo, obostrana je.
Dok politička partija pojedincu otvara vrata u svijet politike, ugledan pojedinac i te kako može doprinijeti ugledu partije. I svima dobro.
Osim građanima, naravno, koji samo imena i dobijaju. I lažni patriotizam i još lažnija obećanja. Nema programa, nema ideologije, a što je najgore, nema ni slobodne volje.
Djela, gospodo, ne samo imena i riječi!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu