U četvrtom razredu Osnovne škole Milica Sinđić je saznala šta je leukemija i borba za život. Umjesto porodične kuće u Glušcima, sedam godina dom su joj bile bolničke sobe.
Sve posljedice i komplikacije koje su mogle da se dese, mene su zadesile, od gubitka sluha, ugradnje vještačkog kuka, potkoljenice, epi-napada. Bilo je stvarno jako teških trenutaka, ali moja porodica je uvijek bila tu za mene, bodrila me, nisu mi dali ni u jednom trenutku da odustanem i ja sam prosto imala tu volju za životom, da izađem kao pobjednik, borila sam se i kada su ljekari rekli da nema šanse da ću da preživim – priča Milica za RTS.
Dvije godine Milicu je otac nosio do učionice. Čitala je sa usana i tako pratila nastavu.
Za 18. rođendan dobila je kohlearni implant, poslije četiri godine tišine, ponovo je mogla da čuje.
– Ona nikada nije rekla da je loše, kada su bili najlošiji momenti, kada su je pitali ljekari, “kako si Mico”, ona je govorila da je dobro, uvijek sam morala zbog nje da budem jaka, ma kako mi je bilo, bilo je teških momenata ali samo zahvaljujući Bogu i medicini, moja Milica je danas, ja smatram potpuno zdrava osoba – kaže Miličina majka Jelica.
Pored leukemije Milica se borila i sa predrasudama i nerazumjevanjem vršnjaka. Zbog toga danas u okviru Mladica i udruženja “Čika Boca” pomaže drugoj djeci.
– Mi pružamo podršku, svojim iskustvom djeci koja se trenutno nalaze u takvoj situaciji u kojoj smo mi bili, ulivam im vjeru i nadu u izliječenje, da shvate da rak nije bauk, da postoji život i poslije njega, ispunjava me to što mogu tim svojim iskustvom da uvjerim druge, u takvim situacijama, da ne odustaju od borbe – rekla je Milica za RTS.
Milici Sinđić se svakog mjeseca u Opštinskoj upravi u Bogatiću produžava ugovor o radu.
Dok čeka stalno zaposlenje, porodica joj je i dalje najveća podrška jer, kako kaže, kada je pobijedila leukemiju, može i sve ostale prepreke u životu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu