Kada se ovome dodaju gubici zbog negativnog prirodnog priraštaja, u demografskom pogledu smo i zvanično dotakli dno dna.
I – nikom ništa – Uprkos činjenici da se plač iz naših porodilišta sve slabije čuje, da su nam škole sve praznije, naselja pusta, da imamo sve manje radne snage…
Prvo pitanje koje se nameće, jeste – kakva je to vlast koja je samo nijemi posmatrač odlaska armije mladih, obrazovanih i sposobnih ljudi?! Ljudi koji odvode svoje porodice ili su odlučili da ih zasnuju u tuđini, jer su izgubili svaku nadu da će ovde, makar i u daljoj budućnosti, biti bolje.
Naravno, svi će se složiti da je trend masovnog odlaska sa ovih prostora zabrinjavajući i da poprima razmjere prave kataklizme.
Međutim, već godinama sve uglavnom ostaje u domenu konstatacije problema, a građani žive lošije, pa ne treba da čudi što su redovi pred ambasadama i konzulatima sve duži.
Oni koji odlaze, idu jer su izgubili svaku nadu da će njihova vlast uraditi nešto da ih zadrži.
A naši vlastodršci su, umjesto da su se odavno ozbiljno uhvatili u koštac sa početkom demografskog kraha, stalno imali neka preča posla.
Osim ličnog bogaćenja, njihov angažman se, uglavnom svodio i svodi na to kako osigurati kojeg glasača više, ali ne tako što će svojim građanima stvarno obezbijediti bolje sutra. Najvažnije im je što žešće ocrniti političke protivnike i iskopati im koji skandalčić više, te biti što glasniji i slobodniji u obećanjima, samo dok ne prođu izbori.
Iz opozicije znaju da kandiduju neki dobar prijedlog, ali je pitanje šta bi konkretno preduzeli ako danas-sutra dođu na vlast, jer je i njima, izgleda, od svega najdraže kad ovim prvim podmtnu nogu, kad god to mogu.
Kad se sve sabere i oduzme, svima je dobro, osim onima koji nemaju gdje da odu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu