Kolumne

Dobri i loši trgovci

Iskusni trgovcu znaju da ako hoće da privuku što više mušterija onda moraju u prvi plan da isture svoju najkvalitetniju robu kako bi je što više građana vidjelo, te na osnovu toga formirali mišljenje da kod njega vrijedi kupovati jer nudi samo najbolje.

Dobri i loši trgovci
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Svjesni su, ti „mudri lisci“, da ako na svoje izloge/štandove izlože robu koja se ne razlikuje od one koju nudi konkurencija ili ako nude nešto za čim ne vlada veliko interesovanje ili je kupcima ta roba nepoznata, onda ne mogu ni očekivati da će pridobiti nove mušterije niti proširiti biznis.

Iskusni trgovci rade tako, ali to isto pravilo ne vrijedi i za lidere stranaka u Republici Srpskoj koji bi da što više građana glasa za njihovu partiju, a pri tome uopšte ne vode računa o tome kakvu „robu“ im nude.

To je posebno vidljivo u Banjaluci u kojoj se gotovo svakodnevno „lome koplja“ među političarima ko će privući veću pažnju na sebe.

Osim što posjeduje najveći budžet od svih gradova u Srpskoj, Banjaluka je i političko i ekonomsko središte Srpske, pa stoga nije svejedno ko će sjediti u fotelji prvog čovjeka grada, niti ko će odlučivati o bitnim pitanjima u njemu.

Logično bi onda bilo da na čela svojih gradskih organizacija stranke „isture“ najbolje što imaju.

Međutim, sudeći po onome što trenutno možemo vidjeti, nije baš tako.

Mnoge stranke su za lidere svojih gradskih organizacija imenovale osobe koje nisu poznate ni u svojim naseljima.

Iako su neki od tih “lidera” u politici godinama, to im izgleda baš i nije pomoglo da postanu prepoznatljivi kod Banjalučana.

Pročitajte još

Kada bi sproveli anketu među Banjalučanima i pitali ih da li znaju ko je Branislav Čerek, Branislav Škobo, Dejan Lolić, Željko Raljić, Velibor Stanić, Saša Kondić, Boran Bosančić ili Velibor Stanić, bilo bi interesantno čuti njihove odgovore.

Dovoljno je pogledati rezulate izbora pa vidjeti da su neki od tih “lidera”, na primjer, na lokalnim izborima 2020. godine, od 97.260 građana Banjaluke, koliko ih je izašlo na izbore, uspjeli da „užicaju“ glasove tek njih 700, 900 ili 1.000….

A upravo te ljude su njihove partije delegirale na čelo gradskih organizacija, i upravo bi oni trebali da budu njihovi najjači aduti.

Ako je tako onda se postavlja pitanje da li te stranke nemaju nikoga „prepoznatljivijeg“ u svojim redovima ili igraju na kartu da je građanima bitniji predsjednik stranke, nego lideri gradskih organizacija.

Odgovor na ovo pitanje znaćemo već na narednim izborima.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije