Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

DODIK U KONJICU “Zločin nad porodicom Golubović ne smije biti prepušten zaboravu”

Politika
Autor:

Foto: Srna

Srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik poručio je danas da nema opravdanja za zločince koji su “ruke uprljali dječijom krvlju” i da ne smije biti prepušten zaboravu zločin nad porodicom Golubović – dječacima Petru i Pavlu, koji su zajedno sa roditeljima ubijeni 1992. godine u Konjicu.

Obraćajući se kao ktitor obnovljenog Hrama Svetih apostola Petra i Pavla u konjičkom selu Borci, Dodik je rekao da bi Petar Golubović danas imao 34 godine, a njegov brat Pavle dvije godine manje, i da bi možda danas bili ovdje na osveštanju hrama povećenog apostolima Petru i Pavlu da neljudi iz tog strašnog vremena nisu odlučili drugačije.

– Zar dijete može da bude krivo i da bude meta? Kome dijete može biti meta i ko je u stanju da strijelja dva dječaka, jednog od njih čak dva puta i sprovodi takvu mržnju prema djeci – upitao je predsjedavajući Predsjedništva BiH.

Citirajući riječi blaženopočivšeg patrijarha Pavla: “Kada strada čovjek, zamre život, a kada strada dijete, strada cijeli svijet”, Dodik je istakao da se to dogodilo i na prostoru Konjica u ranim fazama raspada Jugoslavije, da je tada zvanična ideologija Alije Izetbegovića i njegovih policijskih jedinica odlučila da počini strašan zločin nad porodicom Golubović.

– I kod drugih naroda, kao i neki među nama su činili iste zločine prema djeci. Mi nikada nismo stali iza takvih ljudi. Neka su jednako prokleti svi koji su ikada ubili dijete – poručio je Dodik.

On je naglasio da je obnova hrama koji nosi isto ime kao i stradali dječaci poveznica sa istorijskim stradanjem srpskog naroda.

Dodik je poručio da o zločinu nad porodicom Golubović treba da čuje svaki Srbin u svijetu, kao i svi dobri ljudi u drugim narodima, kao što je konjičanin Anis Kosovac, koji je postavljajući vlastitim sredstvima spomen-ploču ubijenim dječacima na ulazu u pravoslavno groblje u Konjicu, učinio više nego vlasti ovog kraja od Dejtona do danas, zbog čega Srbi moraju da mu izraze zahvalnost.

Dodik je upitao bošnjačke političare da li su i oni spremni da kažu da je proklet svako ko je podigao ruku i oduzeo život djetetu bilo da je hrvatsko, srpsko ili bošnjačko, jednako, kao i onaj Bošnjak ili Hrvat koji je to učinili.

On je upitao bošnjačke političare i zašto misle da su njihove bijele marame tužnije nego srpske crne marame.

Dodik je naglasio da je na prostoru BiH mnogo stradalih, ali da se često prave određene zablude s obzirom da se Srbima pokušava pripisati politika da stradalnici do 1993. godine mogu biti samo Bošnjaci.

On je napomenuo da je sinoć bio na Kozari, gdje je 1941. godine od 1.000 stanovnika tog sela ubijeno 536 Srba bez ijednog ispaljenog metka, među kojima 263 ubijenih dječaka i djevojčica od novorođenčadi do 17 godina.

– Nekako čudno, osvještavali smo isto crkvu koja je posvećena apostolima Petru i Pavlu. Tamo sam dobio na poklon ikonu koja je uručena meni lično, a donio sam je u ovu crkvu ovdje da poveže naša stradanja koja su bila na Kozari, a i ovdje u Hercegovini – rekao je Dodik.

On je podsjetio da je bivši režim za stradale Srbe od Kozare do Hercegovine, prema Jasenovcu, Pagu i Jadovnu tvrdio da su žrtve fašizma.

– Naravno da jesu, ali su prevashodno bili Srbi koji su ubijeni od svojih komšija u okviru Nezavisne Države Hrvatske koja je masovno ubijala Srbe realizujući politiku – jednu trećinu Srba pobiti, jednu trećinu poklati, jednu trećinu prekrstiti. Srbi tada na ovom prostoru nisu imali svoju državu. Danas je imaju – Republika Srpska je naša država – rekao je Dodik.

Prema njegovim riječima, Srbi su kroz istoriju naučili da je upravo sloboda zavisila od toga da li imaju državu.

– Zato je važno da je danas Republika Srpska mjesto okupljanja i promocije mira za sve ljude bez obzira na vjeroispovijest i pripadništvo narodima. Isto tako, Republika Srpska koja poštuje legalitet i lojanost je spremna da svakom ko je na takav način vidi pruži sve blagodeti života – rekao je Dodik.

Crkva na Borcima, koja je proglašena nacionalnim spomenikom BiH 2006. godine, do potpisivanja Dejtonskog sporazuma bila je pod srpskom kontrolom i bila sačuvana, ali je devastirana poslije povlačenja srpske vojske i srpskog naroda sa tog područja poslije Dejtonskog sporazuma.

Domaćini toga kraja koji su tu ostali Đuro i Neđo Simić popravili su hram samo toliko da ne pada kiša i da ne duva vjetar dok se u njoj obavlja služba Gospodnja.

Prije rata u Konjicu je živjelo oko sedam hiljada Srba, a danas ih nema ni 300. Danas u selu Borci živi mali broj srpskih porodica.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO