Rođena na isteku sedmog mjeseca, prve dane života je provela u inkubaoru sa težinom nešto većom od jednog kilograma i 200 grama, Petra je u život zakoračila sa oštećenim vidom. Međutim, ta činjenica nije spriječila “malog Mocarta” iz Novog Sada, da pokori svijet bijelim i crnim dirkama. Dokaz tome su brojne nagrade o kojima Petra priča stidljivo, a koje već godinama dolaze u porodični dom Spasojevića, na ponos mame Snežane i tate Dragana.
Mocart iz našeg sokaka
Njen talenat su prepoznali i profesori sa muzičkih koledža širom svijeta, ali i Nemanja Radulović, naš muzički virtouz i mađioničar na violini koji godinama ostavlja bez daha publiku po čitavom svijetu. No, krenimo priču o Petri od početka, odnosno, od njene omiljene igračke – klavira.
– Kao mala sam voljela da se igram sa igračkama klavira, dopadao mi se njegov zvuk, onda sam počela da sviram ono što čujem. Klavir doživljavam kao najmoćniji instrument, jedini koji može da liči na orekestar. Iz njega može da izađe najnježnija pjesma i grmljavina zvuka. Dodirom bijelih i crnih dirki, stvaram svoj svijet, on je moj najbolji prijatelj, sa njime se najviše družim – kaže ona.
Po upisu u muzičku školu, note nije učila poput ostalih vršnjaka, već je svirala po sluhu, a kao najzaslužniju osobu za to, izdvaja profesorku klavira, Anu Frlin.
– Nisam učila da sviram po notama, već po sluhu. Nastavnica Ana Frlin mi snima časove, osmislile smo naš metod rada. Ona mi objašnjava šta i kako, te kada dođem kući, slušam te snimke i tako učim – priča Petra.
Nastup sa Nemanjom Radulovićem
Petra danas pohađa prvi razred srednje muzičke škole “Isidor Bajić”. Kako nam kaže, sa drugarima ne voli da priča o svojim brojnim nagradama, ali posebno ističe jednu, za nju najdražu – za svoju prvu napisanu muzičku kompoziciju.
– Trenutno sam prvi razred srednje muzičke “Isidor Bajić”, i za sada je sve super, dobro se snalazim u svim predmetima. Pred društvom ne ističem nastupe i nagrade, a u većini njih sam osvojila prvo mjesto. Ipak, najdraža mi je specijalna nagrada za autorsko djelo, kada sam sa svojom prvom autorskom kompozicijom, osvojila tu nagradu. Imala sam 11 godina. Imala sam dosta solističkih nastupa, ali bih izdvojila najdraže nastupe. Nastupala sam u Sinagogi sa filharmojimom mladih, početkom septembra prošle godine, koncert sa Nemanjom Radulovićem i učestvovanje na takmičenju “Virtouzi” u Budimpešti, ove godine – kaže.
Nastup sa violinistom Nemanjom Radulovićem, nije bio mala stvar za nju. Kako nam je rekla, ozbiljno je pristupila radu, a sam njegov poziv, dokaz je da su njen ogromni trud, te i zalaganje, bili primjećeni.
– Nisam imala tremu, osjećala sam ogromnu odgovornost i mislila sam samo da odsviram najbolje moguće na nastupu. Bila mi je velika čast što je pored toliko muzičara, mene pozvao. Upoznali smo se na takmičenju “Virtouzi”, gdje je on bio u žiriju. Nakon toga, on nam je prišao, malo smo popričali, i onda me je pitao mi je da li bi ja htela da gostujem na njegovom koncertu. To što me je pozvao, meni govori da je moj veliki trud primjećen i nagrađen – dodaje Petra.
Iako su je zvali iz inostranstva, ostaje u Srbiji
Iako je već dobila pregršt poziva da nastavi školovanje u inostranstvu, još uvek ne želi da ode iz Srbije i nastavi školovanje na nekom od renomiranih svjetskih koledža.
– U budućnosti sebe vidim kao pijanistu, kompozitora i predavača. Imam još četriri godine srednje, pa fakultet, polako… Imala sam prošle godine neke pozive, zvali su me profesori iz drugiih zemalja da idem na njihove koledže. Bio je u jedan profesor iz Španije, onda profesorka iz Kanade, a zvali su me i iz Londona. Mislim da još uvijek nisam spremna za to i još uvijek nisam ništa odlučila. Za sada ostajem u Srbiji – kaže Petra pomalo stidljivo, ali ponosno za Blic.
Jedna od prijevremeno rođenih beba
O onim malo težim životnim okolnostima, popričali smo sa mama Snežanom. Naime, odustvo čula vida kod Petre, posljedica je prijevremenog porođaja i boravka u inkubatoru u trajanju od nekoliko nedjelja. Kako nam je rekla, kao vaspitač po profesiji, prva je primjetila da sa Petrinim vidom nešto nije u redu.
– Petra se rodila u 29-oj nedjelji, krajem sedmog mjeseca, početkom osmog. Imala je 1.250. grama po rođenju. Bila je ukupno 14 dana u inkubatoru i mjesec dana na hranjenju. Sama sam primetila vrlo brzo da se nešto dešava, po dolasku iz bolnice. Po profesiji sam vaspitač, učila sam kako se šta razvija kod djece, te sam upoređivala ono što sam znala i ono što se dešava kod moje kćerke, tada sam shvatila da se nešto nije u redu – kaže nam Snežana.
Petrin talenat za muziku i istančan sluh, primjećen je tokom prvih godina školovanja u specijalnoj osnovnoj školi. Naime, od sve djece u odjelenju, jedino je Petra nastavila da se bavi muzikom.
– Za osobe koje ne vide, karakteristično im je da im je sluh razvijeniji. U odjeljenju specijalne škole, koju je Petra pohađala, od prvog do četvrtog razreda škole “Milan Petrović”, sva djeca nisu vidjela. Što se muzike tiče, jedino se ona razvila ovako. Svi su pokušavali, ali ona je jedina od cijelog odjelenja nastavila – dodaje ona.
Većinu stvari sama radi
Kada se radi o pohađanju nastave ili korišćenju telefona i komjutera, Petra je samostalna u ogromnoj mjeri, te joj roditelji minimalno pomažu i to onda kada je to baš neophodno.
– Telefon stopostotno samostalno koristi, komjuter nešto manje, samo određenje stvari ne može, poput programa za pisanje nota. Domaće zadatke radi sama, kad ne može, primjera radi, kada joj nastavnica pošalje sliku, traži nam pomoć da joj pročitamo, te joj ja tekst sa slike pošaljem na vord i onda to ona sama radi. Jednostavno, želi sve sama da radi i mi joj pomažemo u tome – kaže ponosna majka.
Nažalost, zbog nepropisno parkiranih automobila, te i velike frekvenstnosti saobraćajnica u delu Novog Sada u kojem žive, Petra je samostalno mogla da se kreće samo do prodavnice. Međutim, kako je započeta gradanja zgrade u komšiliku, danas ne može ni do nje sama da ode.
Prvi poziv na rođendan dobila u srednjoj školi
Prema Snežaninim riječima, Petra je u osnovnoj školi bila odlično prihvaćena, međutim, van školske zgrade, nije dobijala pozive na druženja mimo časova. To se promijenilo kada je krenula u srednju muzičku školu “Isidor Bajić”.
– Petra je odlično bila prihvačena od strane ostale djece, u školi nikada nije osjetila diskriminiaciju. Međutim, osjećala se malo po dolasku kući. Naime, u osnovnoj školi se svo druženje se svodilo samo na druženje unutar ustanove, van nje nije bila uključena, nije dobijala pozive na rođendane i druženja. Sada, u srednjoj, nedavno je dobila poziv od drugarice da dođe kod nje na proslavu rođendana. Bila je jako srećna zbog toga.
Pored Petrinog talenta i apsolutnog sluha, najzalužnija osoba za magičnu muziku koja izlazi ispod njenh prstiju je Ana Frlin, profesorka klavira, koja je je u radu sa Petrom napravila pravu magiju, a sve to zahvaljujući posebnom metodu rada.
– Od nas ima maksimalnu podršku, kao i od svoje profesorke klavira, Ane Frlin. Ne znam da li bi bilo drugačije ili isto da je kod nekog drugog profesora. Znate, Ana je invidualno postupila prema Petri, napravila je odličnu procjenu o tome kako će Petra najbolje učiti. Ona sa njom nije krenulapo klasičnom pedagoškom sistemu, napravila je odličnu procjenu kako će Petra najbolje učiti. U muzičkoj školi se kreće od note, od simbola, ona uopšte nije tako krenula sa njom, već je prepoznala kako ona najbolje uči, kako najbolje pamti, šta najbolje radi… Muzički ju je opisminjavala preko harmonija. Prosto je kreirala poseban način rada u dogovoru sa Petrom, a koji nije tradicionalni način rada u muzičkim školama. To je bio pun pogodak, jer Petrin uspjeh sigurno ne bi bio takav, da su radili drugačije – kaže ona.
Kao za Petru, i za njene roditelje, poziv Nemanje Radulovića bio je iznenađenje. Naime, iako su priznanja i nagrade stizale, ukazna čast ih je sve ostavila u šoku.
– Za nas je to bilo iznenađenje, bila je izabrana da bude jedan od četiri predstavnika Srbije u Budimpešti na “Virtuozima”, gdje učestvuju takmičari iz pet zemalja. Nemanja je nju tamo vidio, nama je bilo iznenađujuće, dugo je ostao i razgovarao sa njom. Jednostavno, vidio je u njoj nešto što ja kao neko ko ne poznaje muziku, ne znam šta je, ali nam je taj poziv bio velika čast – kaže Snežana na kraju razgovora za Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu