Američko think tank vijeće za spoljne odnose (CFR) napravilo je presjek pet najvažnijih događaja koji su obilježili 2019. godinu.
Na petom mjestu po zastupljenosti u medijima:
Požari u južnoameričkoj prašumi Amazon
Sve veći dokazi da se planeta zagrijava još nisu pokrenuli globalne akcije. Brazil je školski primjer toga. Decenijama su drvosječe i poljoprivrednici uklanjali stabla iz prašume Amazon i palili ono što ostane kako bi napravili mjesta za pašnjake i ispašu stoke.
U 2019. je izazvano gotovo 80.000 požara, a spalili su područje veličine Slovenije. Kako su požari postajali intenzivniji, kritičari su okrivili politiku brazilskog predsjednika Žaira Bolsonara za omogućavanje, ako ne i ohrabrivanje bezobzirnog uništavanja prašume.
Indija i usvajanje kontroverznog zakona o državljanstvu
U kojem pravcu se kreće Indija, pitanje je koje je postalo popularno krajem 2019. godine.
U maju je indijski premijer Narendra Modi ostvario zapanjujuću pobjedu na parlamentarnim izborima u Indiji, pošto je njegova stranka Baratija Janata (BJP) dobila ogromnu većinu usred najveće izlaznosti birača u indijskoj istoriji.
Ovakva pobjeda podstakla je nagađanja da će Modi krenuti sa agresivnim hinduističkim nacionalističkim programom. Ubrzo su nagađanja i potvrđena. U avgustu je ukinuo autonomiju kakvu je uživao Kašmir od proglašenja nezavisnosti od Velike Britanije, a koja je bila utvrđena indijskim ustavom.
Taj potez praćen je uvođenjem policijskih časova i ukidanjem pristupa internetu, kao i hapšenjima više od pet hiljada ljudi u regiji u kojoj se nalazi muslimanska većina.
Modi je tvrdio da će nova politika “podstaći ekonomski razvoj, boriti se protiv korupcije i okončati dijeljenje po kastama te vjersku diskriminaciju” u Kašmiru.
Njegovi kritičari odbacili su ove tvrdnje, navodeći da je ovo samo način da se regija “hinduizira”.
Okončanje američke podrške za kurdske borce
Sve više zemalja postavlja sebi pitanje jesu li SAD pouzdan partner.
Počevši od 2014., Sjedinjene Države podržavale su sirijske Kurde u suzbijanju rastuće moći ISIL. Savez je bio od velike važnosti za vraćanje teritorija koje je ISIL stekao. Sirijski Kurdi su u tom naporu izgubili 11.000 boraca.
Međutim, predsjednik Tramp nije smatrao prisustvo SAD na sjeveru Sirije podobnim. U decembru 2018. objavio je da povlači američke trupe iz Sirije, odluku koja je natjerala ministra odbrane Džejmsa Matisa da podnese ostavku.
Odluka je poništena, ali Tramp nije odustao. Nakon telefonskog razgovora sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoanom, Tramp je najavio povlačenje američkih specijalnih snaga sa sjevera Sirije. Čak su i neki od najbližih saveznika predsjednika ovaj potez nazvali “katastrofom u nastajanju.”
Katastrofa se materijaliozovala dva dana kasnije, kada je Turska napala Siriju. Napušteni od Sjedinjenih Država, Kurdi su se sada pouzdali u zaštitu vlade Bašara el-Asada. Uprkos tome, do kraja godine, američke trupe i sirijski Kurdi nastavili su antiterorističke operacije protiv snaga ISIL.
U međuvremenu, stručnjaci raspravljaju o posljedicama nepredvidive američke spoljne politike.
Opoziv američkog predsjednika Donalda Trampa
“Quid pro quo” možda je fraza godine. Progresivni demokrati započeli su 2019. godinu zalaganjem za opoziv predsjednika Trampa.
Uprkos aprilskom objavljivanju Milerovog izvještaja, u kojem se nije utvrdilo da je Trampova predizborna kampanja ostvarivala saradnju s Rusijom tokom izbora 2016., ali koja je izričito odbila oslobađanje predsjednika zbog optužbi za opstrukciju pravde, predsjednica Predstavničkog doma Nensi Pelosi odbila je otvoriti istraga o opozivu.
To se promijenilo kada je anonimni zviždač u avgustu tvrdio da Tramp “koristi moć svog ureda” kako bi izvršio pritisak na Ukrajinu na istrage demokratskog prvaka Džoa Bajdena i njegovog sina.
Pelosi je 24. septembra pokrenula službenu istragu o opozivu. Sutradan je Bijela kuća objavila grubi transkript Trampovog poziva 25. jula sa ukrajinskim predsjednikom Vladimirom Zelenskim.
Tramp je poziv smatrao “savršenim”, dok su ga demokrati shvatili kao potvrdu navoda zviždača. Bijela kuća je 8. oktobra najavila da neće sarađivati sa onim što smatra “nelegitimnim postupkom” Predstavničkog doma.
Dom je glasao 31. oktobra za održavanje javne rasprave, koja je otvorena sredinom novembra. Parlament je 18. decembra glasao stranačkim putem za odobravanje dva člana zakona o opozivu. Kako se 2019. završila, bilo je nejasno kada će Pelosi članke poslati Senatu, za koji se čini da će odbaciti postupak opoziva.
Događaj godine su protesti širom svijeta
Fraza “Godina protesta” najbolji je sažetak 2019. Oni u Hongkongu dobili su najviše pažnje. Pokretač je bio prijedlog zakona o izručenju, za koji su kritičari rekli da krši princip jedne države, dva sistema koji vlada u ovom gradu. Umjesto da počnu jenjavati, protesti su prerasli u pokret za više demokratske vladavine.
Protesti su uzdrmali i mnoge druge zemlje. Alžirci su u februaru izašli na ulice, prisilivši predsjednika Abdelaziza Boutefliku da podnese ostavku. Protesti su se nastavili najesen, jer su Alžirci zahtijevali potpuno novi politički poredak.
U aprilu su sudanski demonstranti smijenili predsjednika Omara Hasana el-Bašira.
U oktobru je povećanje cijena karata prisilio Čileance na izlazak na ulice u znak protesta zbog nejednakosti, dok je predloženi porez u Libanu na pozive preko Vocap aplikacije izazvao bijes javnosti i podstako šire socijalne i političke proteste.
Demonstracije su potresle Irak početkom oktobra, dok su demonstranti preispitivali autoritet vladajućih institucija zemlje.
U novembru je kraj subvencija za gorivo poslao Irance na ulicu, pokrećući pitanja o budućnosti iranskog režima.
Protesti su potresli i Boliviju, Indiju, Nikaragvu i Rusiju. Iako se čini da autoritarnost raste, milioni ljudi i dalje rizikuju svoje živote kako bi vlade reagirale na njihove želje.
(Avaz)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu