Kao pacijenti ili kao posmatrači nekoga kome je život ugrožen, nemamo uvid u to sa čime se sve nose i kako izgleda 24 sata rada medicinskih radnika.
Tačnije rečeno, 24 sata, sedam dana u nedjelji, 365 ili 366 dana u godini.
Priliku da probamo da shvatimo sa kolikim profesionalizmom, empatijom i savjesti obavljaju svoj posao vozači hitne pomoći, medicinski tehničari, doktori i hirurzi, dao je dr Rade Panić, čiji je status na Fejsbuku doslovno “zapalio” društvene mreže.
Naime, on je pokušao da dočara svima onima koji ga prate, kako izgleda samo jedno dežurstvo u ZC Studenica u Kraljevu gdje je zaposlen.
Dežurstvo. Malo se primirilo u ove sitne sate. Pokušaću da vam dočaram kako je to biti ljekar i medicinska sestra na radnom mjestu.
Spremam se u operacionu salu. Muškarac, 87 godina, akutni trbuh. Ubrzanim korakom ka meni dolazi sestra. „Hitno Vas zovu na pedijatriju, treba im konsultacija, beba od mjesec i po“. Žurim ka petom spratu. Upućuju me ka sobi u kojoj je mali pacijent. Okolo majke sa bebama u naručju, svi su po malo uznemireni. Mali čovjek od mjesec i po i 5900 g, na kiseoniku, muči se da uhvati vazduh. Koleginica me upoznaje sa pacijentom. Primljen prije oko sat vremena. Na prijemu modar, ubrzanog srčanog rada, frekfencije oko 180/min, teškog opšteg stanja. Mladi roditelji malo su zakasnili sa javljanjem ljekaru. Koleginica je kontaktirala višu zdravstvenu ustanovu, Kliniku za pedijatriju KC Kragujevac.
Ide se u transport. Zima, noć. Očekivano je da može doći do pogoršanja stanja u putu. Za mnom na pedijatriju dolazi i kolega sa kojim sam dežuran. Vozač je pozvan, provjeravamo da li dolazi sa adekvatno opremljenim sanitetom, kiseonik, aspirator, grijanje, osvjetljenje. Spremamo lijekove, razblaženja koja možemo dozirati adekvatno na tako malu tjelesnu masu.
Za male pacijente sve je posebno, prilagođeno njihovom uzrastu. Svi su užurbani, tri ljekara, četiri sestre, pomoćno osoblje. Uzimam dodatne anamnestičke podatke od majke. Izlazeći sa pedijatrije nailazim na oca.
Saopštavam mu trenutno stanje bebe, šta smo planirali i uvjeravam ga da uz njegovo dijete ide najbolje što naša bolnica trenutno ima na raspolaganju, da će sve biti u redu. Dok čitava ekipa spušta malog pacijenta ka sanitetu, čekam ih u holu urgentnog prijemnog.
Još jednom sa vozačem provjeravam da li je sva neophodna oprema u sanitetu i da li je u funkciji. Upoznajem ga sa situacijom i upućujem šta ćemo raditi ako dođe do komplikacija u transportu. Iako protokol kaže da rodbina ne ide u sanitet sa nama, ovaj put ću napraviti izuzetak – napisao je on i uveo nas u dalji tok noći.
Dežurstvo. Malo je primirilo u ove sitne sate. Pokušaću da vam dočaram kako je to biti lekar i medicinska sestra na…
Posted by Rade Panic on Tuesday, January 28, 2020
U daljem toku statusa, on je opisao kako je izgledao susret sa izbezumljenim roditeljima, odnosno, o logičkim akcijama njega i osoblja ako roditelji krene da paniče.
Naime, da je došlo do bilo kakvih komplikacija, vozilo bio moralo da se zaustavi zbog intervencije, a vozač bi imao zadatak da roditelje spriječi da na bilo koji način ometa rad doktora.
Iako se stanje bebe stabilizovalo, problem je napravila oprema koja je u jednom trenutku zakazala, te je dr Panić omrao da se osloni na svoje znanje i dugogodišnje iskustvo.
Posted by Rade Panic on Wednesday, September 18, 2019
– Negdje na pola puta, ulazimo u stabilnu fazu. Za sada je sve dobro. Ordinirana terapija daje efekte. Sada imam priliku da osmotrim pacijenta. Lijep dječak, a koja beba nije lijepa? Osmjehujem mu se iako on spava sada već mirnijeg pulsa 135-150/min, smanjio je i broj respiracija (udah-izdah). Maleni prstići se drže za moju ruku. Oglašava se alarm na monitoru, baterija se ispraznila, gasi se tehnika.
Vozilo je iz donacije, monitor iz nabavke, nema odgovarajućeg priključka za struju u sanitetu. Sada su oči, uši i ruke medicinske sestre i moje sav monitoring i sva sigurnost za malog čovjeka. Kada sam počinjao da učim posao specijaliste anesteziologije sa reanimatologijom, stara garda me učila da radim bez modernih uređaja koji svakako olakšavaju posao, ali znaju i da „slažu“.
Rezervni monitor koji smo ponijeli nema adekvatnu pulsnu oksimetriju, pa se odlučujem da dalji „monitoring“ bude bude naša pažnja i umijeće. I ostatak puta prolazi bez komplikacija. U KC Kragujevac nas dočekuje ljubazna ekipa, koleginica i tri sestre.
Prvo se dodatno zbrinjava pacijent, sređuje neophodna dokumentacija, detaljno prenosim koleginici sve što je do sada urađeno, kakvo je bilo stanje bebe na prijemu, čitav daljni tok do trenutka prijema kod njih – napisao je, nakon čega se osvrnuo i na uigranost, odnosno, agilnost i požrtvovanje svojih kolega u bolnici.
Naime, sanitet je morao da se brzo vrati nazad, pošto je jedan od kolega ostao sam u šok sobi sa deset teških pacijenata, pored kojih ga je čekala i operacija. Na svu sreću, po ljekare i pacijente i pored teške večeri i manjka ljudi, sve je obavljeno profesionalno i na vrijeme. Osvrnuo se i na rastanak sa ocem bolesnog djeteta kada su stigli u Kraljevo.
“Otac pogledom govori sve. Pruža ruku, riječi su suvišne. Raspremanje saniteta, pa sređivanje naše opreme, mora biti sve na svom mjestu, ne zna se kada će opet biti neophodna“.
U daljem toku statusa, on je objasnio kolika je velika stvar spasiti samo jedan život u tolikom haosu, odnosno, velikom broju pacijenata nakon čega se oglasio i povodom napada na tehničare u bolnici u Kraljevu.
On je uputio apel vrhu države i nadležnom ministarstvu pominjujući sve veći odlazak medicinskih radnika iz zemlje, ali i narodu, kojeg je zamolio da pokuša da shvati koliko godina su medicinski radnici uložili u svoje znanje i usavršavanje da bi mogli profesionalno da rade svoj posao, koji nije nimalo lak i veoma je odgovoran, te ih nerazumijevanje koje ponekad vodi do verbalnog i fizičkog napada, dovodi na ivicu plača,
– Za vas poštovani čitaoci samo jedna molba, ako dozvolite. Pokušajte da se sjetite koliko smo godina života uložili u školovanje i sticanje vještina da bi mogli da sačuvamo život jednog ovakvog pacijenta, koliko su nas naše porodice, naša djeca željna dok dane i noći provodimo pomažući drugima, kolika je odgovornost koju nosimo na svojim plećima svaki Božji dan i pokušajte da u sebi pronađete toliko poštovanja prema našoj profesiji da na nas ne vičete, da nas ne tučete i na posletku da nas ne ubijate. Toliko vas molim.
P.S. Nisam vam rekao da nemamo adekvatnu uniformu za izlazak na teren, a pogotovu u zimskim uslovima. Nisam vam rekao da sam stetoskop koji koristim sam kupio od svoje plate, jer za skoro 20 godina svog radnog staža još ni jedan nisam dobio od ustanove… Da ne nabrajam dalje – napisao je on na kraju.
Status dr Panića, šerovan je u skoro tri hiljade puta, a kako su mnogu komentarisali, vjerovatno niko od nas u tim trenucima ne razmišlja kako je medicinskim radnicima, te i sa kakvim stresom se nose u namjeri dasvoj posao obavljaju najbolje što umiju. A nagrada – spašen život.
A to je, priznaćemo, najvrednija stvar na svijetu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu