Kolumne

Doktori, kiša i korona

Odlazak kod doktora u doba korone odavno nije što je nekada bilo. Nije dovoljno zakazati pregled već je potrebno da prođete trijažu prije nego što uđete u bilo koju zdravstvenu ustanovu.

Doktori, kiša i korona
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Dok dođete do tog dijela morate sačekati. U praksi to znači stajanje pod vedrim nebom u redovima. Koliko to traje?  Zavisi od dana, ali sigurno nije lako.

Kako je stajati vani i čekati na pregled, bez obzira na vremenske prilike, najbolje znaju oni koji su bili primorani da prođu kroz takvu proceduru.

Prethodne mjesece, u takvim okolnostima, građani su hrabro podnosili, jer je u pitanju vanredna situacija. Razumjeli su zašto je važna mjera Republičkog štaba za vanredne situacije, koja zabranjuje ulazak u ambulante ili bolnice prije trijaže, jer je cilj da se spriječi ulazak virusa korona u zdravstvene ustanove čime bi ostali bez mogućnosti lječenja.

Pročitajte još

Tako su strpljivo čekali cijelo ljeto. Pošto širenje zaraze ne jenjava postalo je očigledno da će se takav režima rada nastaviti u jesen i zimu. Odlučeno je da se za pacijente u najvećem gradu Srpske moraju urediti vanjski prostori ispred ustanova na primarnom nivou zdravstvene zaštite, kako bi na kiši i snijegu bili zaštićeni od lošeg vremena. Plan je predviđao da se postave nadstrešnice.

Pohvalno, a pogtovo zato što je ta odluka donesena usred ljeta, čime je preostalo dovoljno vremena da se s „riječi pređe na djelo“. Problem je nastao kod realizacije. Za sve je kriva procedura javne nabavke, jer za nju treba vremena. Ako je tako, postavlja se pitanje  šta se čekalo i zašto se realizacija morala odvući do sredine ili čak na kraj novembra. Zar niko nije razmišljao da čekanje u takvim uslovima može da pogorša zdravstveno stanje građana ili da donese neko novo oboljenje.  Jesu li pojedinci zaboravili o kakvim mjestima se radi ili je za njih i dalje ljeto?

Nisu ambulante porodične medicine ili druge službe „Doma zdravlja“ Banjaluka kafane, tržni centri, frizerski ili kozmetički saloni, gdje rado idemo.  Ne, u pitanju su mjesta gdje idemo kada nam je loše ili, ne daj bože, najgore. Posljednje što u toj muci građanima treba je da na kiši, samo „u društvu kišobrana“, stoje napolju i čekaju da ih prozovu.