Sudbine

“Došlo mi je da kričim, vrištim, lupam” Hrvat je stavio ruku na usta i ispričao nevjerovatnu priču iz rata

Na društvenim mrežama pojavila se objava Maria Mihaljevića, hrvatskog pjesnika, radijskog voditelja, novinara, tekstopisca i kompozitora zabavne muzike, koji govori o odnosu tokom rata dvojice kumova - Srbina i Hrvata.

“Došlo mi je da kričim, vrištim, lupam” Hrvat je stavio ruku na usta i ispričao nevjerovatnu priču iz rata
FOTO: LJILJANA RADINOVIĆ/RINGIER

Objavu prenosimo u cjelosti:

– Prije petnaestak godina službeno sam dosta putovao. Po cijeloj Hrvatskoj. Putovao sam starim putevima. A ako sam išao u Dalmaciju onda sam uvijek išao kroz Knin. A ako sam se zadržavao na spavanju uvijek sam spavao u privatnom hotelu u Kninu. Ne, ne zbog luksuznih soba ili što sam htio da uštedim HRT, ali ugodno sam se osjećao tamo gdje mogu ujutru da naručim tursku kafu, hranu kao kod kuće i tufahije koje su bolje i od onih u Sarajevu. Barem mi se tako činilo. Jasno, sa gazdom sam se i nekako malo – pomalo zbližio.

Pitao sam ga tako jednom uz kaficu kada je izgradio hotel.

– Još tamo prije rata – odgovorio mi je.

– A za vrijeme rata, šta je bilo? – jasno da me je zanimalo.

– Uselio se kum Srbin. Čuvao mi hotel…..haha – reče gazda, a mene iznenadi kako mu u glasu nisam čuo nikakav sarkazam, niti ljutnju, a znao sam za slučajeve da su kumovi jedni drugima popalili kuće. Kako je ko osvajao.

– I jeste ljuti na njega? – upitah začuđeno.

Gazda mi se na to približi i stavivši ruku na usta poče da mi priča kao oni teniseri u dublu koji se dogovaraju da protivnik ne shvate:

– Cijelo vrijeme rata, ali cijelo vreme, on mi je slao po 2.000 njemačkih maraka mjesečno za najam. Uvijek je neko, ne znam kako je našao načina, donio meni ili mojima u Zagreb tačno kao sat tu najamninu. Živio sam od toga u izbjeglištvu. I ja i moji. Pomagao sam i prijateljima. Nikad mu to neću zaboraviti.

Ostadoh bez riječi. Samo mi je suza kanula na sto. I sada su mi dvije u očima dok ovo pišem. Ali onda se probudio novinar u meni.

– Idem po magnetofon da ovo snimimo – rekao sam.

– Ne dolazi u obzir, ovo je bilo za vaše uši. Kada bismo to objavili j….. bi mene naši, a njega njegovi. Ne smijem to nikome od nas da priuštim, prenosi Blic.

Došlo mi je da kričim, vrištim, lupam…… Nisam to tada učinio. Pa koristim priliku sada. Pitajući se kakvi smo mi tu ljudi da se ljudskosti bojimo? Nismo se takvi rodili. Ali takvima su nas učinili. Ko? To ćete morati da odgovoriti sami. Ko nas je to podijelio na “naše” i “njihove”, pa da ih protjeramo zauvijek iz naših života. Ja znam a znate i vi. Ako se usudite da priznate – navedeno je u objavi.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu