Sudbine

Dragana je dobila novi život na dar “Imala sam 21 godinu i bila na dijalizi, a Nebojša me uhvatio za ruku i nikada me više nije pustio”

Dok se prije deset godina spremala za transplantaciju bubrega, ljekari su Draganu Janićijević iz Guberina kod Prokuplja, između ostalog, pitali i da li ima djecu. “Nemam, ali imaću”, odgovorila im je. Tako je i bilo.

Dragana je dobila novi život na dar “Imala sam 21 godinu i bila na dijalizi, a Nebojša me uhvatio za ruku i nikada me više nije pustio”
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Nakon što joj je presađen bubreg, rodila je dva predivna dječaka Miloša (sedam) i Bogdana (četiri).

Kada se iznenada razboljela, imala je samo 21 godinu. Djevojačku bezbrižnost preko noći su zamijenili iscrpljujući odlasci na dijalizu, sivilo bolesničkih soba i strah za život.

Pročitajte još

– Sjećam se da sam se jako plašila. Ležala sam u sobi na jedanaestom spratu bolnice, ni na nebu ni na zemlji. Na vratu još imam ožiljak od katetera preko kog su me hitno priključili na aparat za dijalizu. Ožiljci na lijevoj ruci od uboda ogromnom iglom podsjećaju me da sam tri puta nedjeljno po četiri sata bila priključena na aparat koji filtrira krv. Činilo mi se tada da je život stao – priča Dragana (38).

Poziv sa VMA koji život znači

Ubrzo je saznala da su joj bubrezi stali i da je transplantacija za nju jedina šansa da preživi. Njeni roditelji, koji su bili potencijalni donori, od šoka su dobili dijabetes kada se ona razboljela, pa je ostala nada da će nepoznati donor moći da joj pomogne.

– Na dijalizi sam bila više od šest dugih godina, sve do septembra 2010. kad su me u pola noći pozvali sa VMA i rekli da možda imaju bubreg za mene. Bio je to poziv koji život znači – priča Dragana.

Tog jutra je, kaže, dobila nov život na dar.

– Dobila sam bubreg od čovjeka koji je za života zaveštao svoje organe. Beskrajno sam zahvalna njegovoj porodici što je podržala njegovu odluku i nije joj se usprotivila. I još hiljadu puta da kažem hvala, ne bi bilo dovoljno. Ne znam porodicu svog donora, ali stalno mislim na njih i uvijek kad sam u prilici, zapalim svijeću za čovjeka koji mi je spasao život. On je moj heroj.

Suprug mi je najveći oslonac

Draganin oporavak je dugo trajao, ali ona je nasmijana dočekivala doktore i vizitu.

– Sve je na kraju bilo dobro i poslije skoro dva mjeseca stigla sam kući.

Uz roditelje, Dragani je tokom liječenja najveća podrška bio Nebojša, tadašnji dečko, a danas suprug i otac njenih dječaka.

– Upoznali smo se kada sam već bila na dijalizi. Nebojša je prihvatio moju bolest i mene. Uhvatio me tada za ruku i nije me više puštao. Znao je sve o meni i izabrao je da mi bude najveći oslonac i podrška.

Dragana ne krije da je jako željela da postane majka, iako je znala koliko trudnoća za nju može biti rizična.

– Obratila sam se prvo svojim ljekarima, nefrolozima sa VMA, koji su me podržali u namjeri da rodim dijete i uputili me na ljekare iz Višegradske koji su mi vodili trudnoću. Znala sam šta može da se dogodi, ali nisam odustala od te želje i dvije godine nakon transplantacije u mom stomaku je rastao nov život. Ta 2013. godina mi je najljepša godina u životu. Suprug i ja smo se vjenčali, a onda je na svijet došao jedan plavooki dječak.

Miloš i Bogdan, dvije sreće najveće

Pošto se radilo o rizičnoj trudnoći, stalno je morala na kontrole, ponekad je ostajala i u bolnici, ali joj ništa nije bilo teško.

– Da je trebalo, ležala bih svih devet mjeseci samo da dobijem svoj mali zamotuljak. A onda, kako je Miloš rastao, poželjela sam da ima nekog svog, najbližeg, rođenog… I ovog puta doktori su me podržali i na svijet je došao naš drugi blagoslov, naš Bogdan. Sreća je tada bila potpuna. Miloš i Bogdan rastu okruženi našom ljubavlju i ljubavlju naših porodica. Miloš je prvi razred i dobar je đak, a Bogdan je još mali zvrk, beskrajan izvor radosti.

Dragana i njen suprug danas uživaju gledajući svoje dječake kako rastu i najsrećniji su kad su svi zajedno, piše Blic žena.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije