Kultura

DRUGAČIJI PO ŽIVOTNOM OPREDJELJENJU I ISKUSTVU Pjesnik iz Kalenderovaca kod Dervente NA SKELI sakuplja inspiraciju, a NA ZEMLJI zapisuje

Među brojnom pjesničkom družinom u Derventi, koja često organizuje literarne susrete i stihom opisuje ovaj posavski kraj i njegove ljude, građevinski radnik Slobodan Lejić (41) se izdvaja po životnom opredjeljenju i iskustvu.

DRUGAČIJI PO ŽIVOTNOM OPREDJELJENJU I ISKUSTVU Pjesnik iz Kalenderovaca kod Dervente NA SKELI sakuplja inspiraciju, a NA ZEMLJI zapisuje
FOTO: MILAN PILIPOVIC/RAS SRBIJA

On godinama zida kuće i zgrade, šaluje i betonira terase, oblikuje krovove višespratnica, kopa kanale i radi druge teške fizičke poslove.

U njegovim rukama tokom dana su kramp i lopata, a naveče olovka i papir.

Slobodan je napisao mnogo pjesama, objavio u više časopisa, a zastupljen je u zbornicima Srpskog književnog kluba „Vihor“ iz Dervente.

Nedavno je nastupio na međunarodnim Ilindanskim susretima „Proljača 2018“, kada je, pred brojnom publikom i kolegama čitao poeziju u gradskom Domu kulture i na visećem mostu na Ukrini.

U svijet poezije ušao sam stidljivo, nesigurno, strahujući da svoje stihove pokažem bilo kome. U svesci punoj poezije, ispisane u samoći, pronalazio sam svoj lirski svijet kojeg nisam želio da poruši neki bolji znalac pisane riječi. Ohrabrio me ipak Savko Pećić Pesa, pjesnik koji je pročitao nekoliko mojih pkesama – otkrio nam je Lejić svoju literatnu preokupaciju, tokom nedavnih pjesničkih drugovanja u Derventi sa kolegama iz cijelog regiona.

Većina pjesnika, priča Lejić, bavi se poslovima bliskim literaturi, radi u školama, bibliotekama, državniom institucijama…

– Završio sam ugostiteljsku školu, ali sticajem okolnosti, u želji da što prije počnem raditi i zarađivati za život, umjesto tacne i bijelog mantila, dohvatio sam mistriju, budak, lopatu… Shvatio sam u tom ambijentu da težak život, naporan rad, rano ustajanje i kasni odlazak na počinak u talentovanim stvaraocima bruse umjetnički odnosno poetski izraz – opisuje Slobodan Lejić svoje poimanje života i poetskog stvaralaštva.

Njegove pjesme zato su većinom socijalnog karaktera, u njima preovladavaju rime i slike vrijednih radnika, seoskih težaka, opisi prirode i čovjeka, njegovih emocija, strepnji i stremljenja ka boljem i ljepšem svijetu, maštarija iz djetinjstva i prošlosti.

Ovaj pjesnik, kaže, često je neshvaćen, ali ga to ne obeshrabruje.

– Na gradilištima kolegama recitujem svoje pjesme. Oni uglavnom ćute ili šaljivo komentarišu da ne smišljam pjesme dok radimo, da se posvetim poslu, a nakon toga da pišem. Mnogi su u početku nepovjerljivi, valjda misle da poezija, knjiga, priča ili pjesma nisu za radnika, da on nije predodređen da ih piše – povjerio nam je Lejić svoje poetske i životne dileme.

On pripremas i prvi knjigu “Pomoli se za druge i za sebe”.

Prijateljstvo sa pjesnicima iz Slovenije

Slobodan Lejić je, kaže, dobio podršku od kolega iz Slovenije, članova Udruženja srpskih pisaca.

Sa Sašom Gajićem, porijeklom iz Miljevića kod Gradiške koji živi i piše u Sloveniji te predsedava pjesničkom asocijacijom u toj zemlji, dogovorio je zajedničke nastupe i knjige.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije